PČELARSTVO

Bato

 

pčelarstvo

oprema

med

bolesti

biljke

linkovi

 

 

Copyrights © 2000, Bato. All Rights Reserved 

 Design by Bato.

Pčelarstvo

PČELARSTVO SRBIJE

Prirodni uslovi, umerena kontinentalna klima i bogatstvo biljnog sveta pružaju odline uslove za gajenje pčela u Srbiji. Na površini od 88.361 kvadratnih kilometara, gde živi 9,8 miliona stanovnika, ima oko 30.000 pčelara sa približno 430.000. košnica. Medonosni potencijali omogućavaju znatno veći broj košnica, prema proceni stručnjaka i preko 1.200.000.  Prolećnu razvojnu pašu čine: vrba, šumsko bilje, voće i uljana repica. Pojedinih godina, te biljke daju med i za vrcanje. Glavne paše od kojih pčelari vrcaju med su: bagremova, lipova, suncokretova i livadska. Prema mogućnosti korišćenja važnih paša, u Srbiji se razlikuju dva područja: područje Vojvodine, gde se koriste paše uljane repice, lipe i suncokreta, i podrucje Srbije južno od Dunava, gde su izražene bagremova i livadska paša. Bagremova paša zbog razlike u nadmorskoj visini i vremenu cvetanja, može se koristiti kao dve paše. Za dobro iskorišćenje paša neophodno je seljenje košnica. Pčelari svake godine sve više koriste kamione, autobuse i prikolice  sa ugradjenim košnicama radi seljenja ili sele sistemom utovara-istovara. U Srbiji ima preko 800 vozila sa ugradjenim košnicama, a sve je više prisutno i paletno seljenje pčela. Kod tog načina selidbe, na paleti je postavljeno obično po pet košnica, koje se dizalicom na kamionu lako i brzo utovaraju i istovaraju prilikom seobe. Radi poboljšanja paše pčelari sve više gaje medonosno bilje poput facelije i drugih. Od tipova košnica u Srbiji preovlađuju Langstrot Rutova (LR), Dadant Blatova (DB) i AŽ košnica. Veliki pčelari sa preko sto košnica i pčelari koji paletno pčelare imaju uglavnom LR  košnice. Pčelari sa manjem brojem košnica i stacionarni pčelari imaju DB košnice, dok pčelari sa ugradjenim košnicama na prevoznim sredstvima imaju AŽ košnice. Ostali tipovi košnica su manje zastupljeni. Godišnja proizvodnja meda u Srbiji kreće se od 3 do 5 hiljada tona i ona se plasira na domaćem tržištu. Godišnja potrošnja meda po stanovniku je 0,7 kg. Otkup meda radi izvoza skoro i da ne postoji, ili se radi o zanemarujućim količinama. U Srbiji je zastupljena Kranjska rasa pčela (Apis mellifera carnica). Njene najvažnije osobine su izuzetna mirnoća, dugovečnost i dobro prezimljavanje sa relativno malom potrošnjom hrane. Poboljšavanjem rase pčela putem selekcije na prinose, bolesti i druge osobine, bavi se centar za proizvodnju matica “Agroekonomik” u Beogradu. Kapacitet centra je 10.000 matica godišnje. Cena matice je jednaka protivrednosti 2kg meda u maloprodaji ili 3kg meda u otkupu. Tražnja za maticama u Srbiji je daleko veća, pa se planira otvaranje novih centara. Jedan takav centar “Timomed” - Knjaževac je u toku 2002 godine imao probnu proizvodnju, a za naredne godine planira se proizvodnja od 6000 matica godišnje. Stanje nedovoljnog broja matica na tržištu koriste neregistrovani proizvodjači matica i prodaju matice bez ikakve selekcije. Povećana nezaposlenost u zemlji uticala je da se sve više ljudi bavi pčelarstvom, bilo kao osnovnim, ili kao dopunskim zanimanjem. Razvoj pčelarstva imao je za posledicu sve veću tražnju rojeva na tržistu. Promet pčelinjih rojeva se obavlja paketno (1,2 kg pčela i matica) ili na ramovima (obično 5 ramova od kojih 3 sa leglom). Tražnja za paketnim rojevima se javlja i u predelima kasnih paša radi pojačavanja osnovnih društava. Ti rojevi se nabavljaju u krajevima gde je klima povoljnija i gde postoje rane pčelinje paše. Prilagodjavajući se zahtevima tržista, jedan deo pčelara se orjentisao na proizvodnju rojeva ili u kombinaciji sa korišćenjem prve paše pa zatim prodajom rojeva. Za profesionalno bavljenje pčelarstvom u Srbiji neophodno je preko 150 košnica i broj takvih pčelara raste svake godine. Od 30.000 pčelara u Srbiji, 9.000 je učlanjeno u 173 udruženja koja čine Savez pčelarskih organizacija Srbije. Članarinu Savezu pcelari plaćaju u protivrednosti 3kg meda, a kao članovi dobijaju “Pčelar”, časopis Saveza koji izlazi svakog meseca. Savez ima sledeće zadatke: informativni, edukativni, druženje i zastupanje pred državnim i drugim organima. Preko svog časopisa, putem javnih glasila, drugih medija i preko udruženja, direktno informiše člansto o dešavanjima u zemlji i svetu u oblasti pčelarstva. Kroz edukativne aktivnostimi, putem časopisa, knjiga, predavanja, savetovanja i druge vidove, Savez utiče na obrazovanje članstva u pogledu gajenja pčela, a na stanovništvo u pogledu značaja pčelinjih proizvoda za zdravlje ljudi. Radi informisanja potrošača, Savez pokreće reklamne kampanje. Edukaciji pčelara, kao značajnom vidu aktivnosti Saveza, poklanja se velika pažnja. Na poljoprivrednom fakultetu u Zemunu postoji katedra za pčelarstvo, a u okviru srednjih poljoprivrednih škola pčelarstvo se sluša fakultativno. Neke poljoprivredne škole imaju svoje pčelinjake. Radi sprovođenja edukativne delatnosti u okviru Saveza postoji aktiv predavača koga čine eminentni stručnjaci iz oblasti pčelarstva kao i istaknuti pčelari praktičari. U udruženjima se tokom zime organizuju ciklusi predavanja, a naročito dobre rezultate dali su debatni klubovi, koje organizuju udruženja tako što jedan član na zadatu temu napravi uvod a ostali prisutni članovi se uključuju u diskusiju. U Srbiji ne postoji institut za pčelarstvo, već samo jedno odeljenje u sklopu Instituta za krmno bilje u Kruševcu. U okviru 96 lokalnih TV stanica i 120 radio stanica u Srbiji, mnoga udruženja pčelara imaju svoje stalne ili povremene emisije. U domenu saradnje i druženja, Savez organizuje razne ekskurzije, putovanja, posete uglednim pčelinjacima, sajmove, izložbe  drugo. Pred državnim organima Savez nastupa u ime pčelara tražeci povoljnije uslove, naročito kod donošenja zakonskih propisa, za pčelare. Korišćenje pčela radi oprašivanja je samo u manjoj meri. Pčelari u potrazi za pašom sele košnice i na taj način vrše oprašivanje bez nadoknade. Velika poljoprivredna gazdinstva imaju svoje pčelinjake radi oprašivanja poljoprivrednih kultura, dok jedan manji broj proizvodjača jabuka i semenskog suncokreta plaćaju oprašivanje. Pčelarstvo kao deo poljoprivrede nema nikakve benificije od strane države. Država ne čini ništa kako bi olakšala položaj pčelarima. Što se tiče oporezivanja repromaterijala i opreme, od plaćanja poreza na promet oslobođeni su košnice, centrifuge i prese za saće, dok je sve ostalo oporezovano. Sadašnje rukovodstvo Saveza pokušava kod državnih organa da izbori bolje mesto pčelarstvu i veću pomoć od strane države. Apiterapija kao vid lečenja pčelinjim proizvodima u Srbiji se smatra alternativnom medicinom. Ona nije zvanično zastupljena u lečenju, već pojedini lekari samoinicijativno savetuju korišćenje pčelinjih proizvoda i to pre svega preventivno. Česte izložbe i edukacija stanovnistva u pravcu značaja pčelinjih proizvoda u ishrani i lečenju, uticali su da se poveća tražnja za lekovima i kozmetičkim sredstvima na bazi meda i pčelinjih proizvoda. To je pak imalo za posledicu pojavu firmi koje se bave proizvodjnjom i prometom lekovitih i kozmetičkih sredstava na bazi meda i pčelinjih proizvoda. Zdravstvena zaštita pčela je prepuštena samim pčelarima, iako u dijagnostici učestvuje 12 veterinarskih instituta rasporedjenih na celoj teritoriji Srbije. Sadašnje ministarstvo poljoprivrede je donelo propise gde pčelinje bolesti izjednačava sa drugim bolestima životinja, te očekujemo veću pomoć veterinarskih službi. Što se tiče lekova, Srbija ima nekoliko proizvodjača lekova za pčelinje bolesti, čiji kapaciteti višestruko prevazilaze potrebe u zemlji, pa se veliki deo proizvodnje izvozi. Buran razvoj pčelarstva prati i razvoj opreme. Sve je više proizvodjača opreme koja po kvalitetu zadovoljava svetske standarde. Prizvodjači opreme značajan deo proizvodnje izvoze. Posebno, značajno mesto u pčelarstvu Srbije zauzimaju pčelarske izložbe, koje se održavaju jednom godišnje u svakom većem gradu i traju 2 do 3 dana. Na pčelarskim izložbama prodaju se pčelinji proizvodi, kao i oprema za pčelare. Propratne aktivnosti izložbi su predavanja za pčelare, za posetioce, okrugli stolovi sa diskusijama na odredjenu temu, posete pčelinjacima, konferencije za štampu, dodele priznanja zaslužnim pčelarima i druge aktivnosti vezane za propagandu pčelarstva.

Oprema za pčelarenje

Košnice:

Langstrot Rutova košnica

Košnica koja se sastoji od tri jednaka nastavka spoljne visine 242mm. Okvir je spoljne visine 232mm a dužina satonoše je 480mm. To je za 1cm duže od satonoše DB okvira, a po visini za 7cm kraće. U novije vreme, ustalilo se nekoliko načina gajenja pcela u ovim košnicama. Po jednom, dva nastavka se koriste za plodište i medusobno im se menjaju mesta. To je podsticaj za razvoj legla, a kao meru protiv rojenja posebno preporučuju umetanje trećeg nastavka sa satnim osnovama ili izgrađenim saćem između ta dva. Kada je društvo uzimljeno sa mnogo pčela i hrane u gornjem nastavku, dobra matica već na pocetku proleća ispuni leglom gornji nastavak i spusti se u donji. To je vreme da se zamene mesta nastavcima i ako je potrebno kasnije, još jednom. Po takvom načinu pčelarenja, pčelinja društva bi trebalo da imaju pred bagremovu pašu najmanje dva puna nastavka pčela. Onda im se mogu dodati i po dva LR tela za medište. Prilikom pripreme društava za zimu, preporučuje se iznad plodišnog nastavka staviti nastavak sa zapečaćenim medom (15-20kg) a u čiju sredinu se stave 2-3 okvira sa leglom odozdo i većom mednom kapom (ili bar okviri sa velikom mednom kapom i praznim saćem ispod). Na taj nacin se osigurava da zimsko klube zahvati i gornji nastavak i da krajem zime ne ostane u donjem bez hrane. Treba napomenuti da takav nacin pcelarenja nije lako ostvariti i da se u praksi ipak najcešce mora raditi i pojedinacnim okvirima , a ne nastavcima. To je najpre iz razloga što pcelinje zajednice nisu dovoljno jake i što nemaju velike zalihe hrane. Rad LR košnicom tada može da bude prilicno komplikovan, posebno za početnike. Neki pčelari, pogotovu oni sa više košnica i u novije vreme, uvode i polu-nastavak kao deo LR košnice. Visine je 147mm (najcešci standard) i postavlja se iznad plodišta. Veci pcelari ispod njega stavljaju maticnu rešetku, da bi sprijecili prelazak matice. Taj polu-nastavak služi kao rezerva hrane i medna kapa tokom zime. U prolece se može spustiti ispod plodišta i tada predstavlja izvor podticajne hrane koju ce pcele prenositi u plodište. Još jedan od mogucih nacina pcelarenja se sastoji u razvijanju društva u prolece u plodištu od dva LR tiela, a pred bagrem se stavlja maticna rešetka iznad prvog nastavka i time ogranicava matica. LR košnica se koristi i za pcelarenje sa dva pcelinja društva, koja se drže jedno iznad drugog, da pcele ne mogu da prelaze iz jednog u drugo. Pred bagrem se mogu spojiti a matica iz slabijeg se uklanja ili se sa njom formira roj. Cesto se na pocetku unosa bagrema uklanja gornje društvo i tako izletnicama pojacava donje.

Košnica-LR

Krov

Nastavak pun

Zbeg

Nastavak prazan

Podnjača

RV i RV Eko

 

RV Kosnica

Nova košnica injene prednosti u odnosu na ostale nastavljače

  1. Veća proizvodnja meda od 20% do 70% istom tehnologijom u odnosu na ostale nastavljače.
  2. Lak i jednostavan rad - manipulacije većinom sa nastavcima, manje sa ramovima.
  3. Sigurno zimovanje sa manjom potrošnjom meda (samo 8% hladnog vazduha prodire do klubeta u trećem nastavku ili 27% do klubeta u drugom nastavku) i većom mednom kapom za oko 60 do 70%, sa istom količinom meda u odnosu na L.R., D.B., Pološke, A.Ž. i ostale košnice dugih i dubokih ramova (zbog kratkoće i odgovarajuće visine rama med je pravilno lagerovan iznad klubeta po središnjim ramovima i dostupan klubetu). Nema potrebe za dodavanje pogača.
  4. Brži prolećni razvoj, bolje održavanje temperature, površina iznad ramova 14dm2.
  5. Idealno formiranje novih društava (u jednom nastavku do 16.000 pčela).
  6. Veća iskorištenost materijala prilikom proizvodnje novih košnica, kao i stvaranje oplodnjaka (3 kom u jednom nastavku).
  7. Veća mogućnost dobijanja sortnog meda (2 medna nastavka po 18-21 kilogram iznad matične rešetke)
  8. Stalno mobilno stanje društva i mogućnost iskorišćavanja više uzastopnih paša (mala količina pčela lako održava neveliko leglo u kvadratnom obliku i uvek veliki broj sabiračica, izuzetne fizičke moći, jer su i one proizvedene u idealnim uslovima: obilje meda, polena i velike količine pčela, a leglo neveliko).
  9. Najmanja mogućnost rojidbenog nagona - odgovarajuća starosna struktura pčela (stabilna količina legala, više generacija dugovečnih pčela), sve zbog većeg broja manjih ramova.
  10. Sa istim radom održava se 100% više zajednica. Izuzetna produktivnost u radu.
  11. Svi ramovi su isti (20 u ukršenom plodištu i 20 u ukršenom medištu)
  12. Idealna ventilacija sa ukršenim ramovima kroz celu košnicu, sa 2 leta (prvo na žičanoj podnjači, a drugo na uramljenoj matičnoj rešetci između dva para nastavaka)
  13. Rešenje za standardizaciju do novog boljeg rešenja. Prva nastavljača prilagođena najpre potrebama pčelinje zajednice, pa tek onda čoveka. Pčele se same zazimljavaju, nema prevešavanja legla i mnogih nepotrebnih otvaranja košnica

Kada se uzmu u obzir svi navedeni faktori može se povećati proizvodnja meda od 200 do 300%. Ova košnica u toku samo jedne normalne pčelinje paše u poređenju sa mnogim drugim npr. LR, DB, AŽ, pološkama i dr. postiže toliku razliku u prinosu da u potpunosti može da pokrije svoju nabavnu cenu. Zbog vojih konstruktivnih prednosti nova košnica pruža mogućnost lakoće i zadovoljstva u radu. Kao prva srpska domaća košnica nastavljača, nastala je na osnovu potrebe i nedostataka kod postojećih sistema košnica i kao proizvod više međusobno povezanih konstruktivnih i praktičnih rešenja.

Navešćemo nekoliko rešenja:

Međusobno ukršteni ramovi, nastavci i hranilica-zbeg u komplet košnici:

Hranilica-zbeg se okreće na nastavcima:

Raspon od saća do saća između nastavaka je 26 milimetra sa ukrštenim ramovima:

Idealno iskorišćenje energije:

Pokretljivost plodišta i medišta:

Idealan nukleus u jednom nastavku:

Pčele približene prirodnom staništu i prirodnim potrebama pčelinje zajednice:

Čovek približen pčelinjoj zajednici:

Dimenzije

Spoljne mere nastavaka su 414x414x200mm, a unutrašnje 374x374x200mm, dok je žičana podnjača spoljne mere 414x414x80mm, a hranilica 414x414x60mm sa istim unutrašnjim prostorom za sirup kao i za ventilaciju 144x374x55mm. Krov je spoljne mere 470x470x100mm, a ramovi: satonoša 392x26x10mm, bočne 190x36x8mm i donje 360x16-26x6mm. Osim ramova svi sastavni delovi se sklapaju sa daskama 20mm. Ova košnica zbog svojih konstruktivnih rešenja ima jedinstven ram čija je dužina jednaka širini 10 ramova, a istovremeno i visina saća u ramu jednaka je polovini dužine ili širine 10 ramova. Ta visina rama u skladu sa idejom kompletnog pronalaska omogućuje stvaranje prave zamišljene vazdušne kocke ispod hranilice u 2 ili dve vazdušne kocke u 4 ukrštena nastavka, a istovremeno odredila je i visinu nastavaka od 200mm. To je jedina košnica sa desetoramnim nastavcima na svetu koja pčelama omogućava izmenu pčela iz ulica u klubetu tokom zime čime se poboljšava kvalitet zimovanja i smanjuje uimsko uginuće (procenat uginulih pčela u zajednici.) Pčelarenje sa Rodnom Vojom je lakše, jednostavnije i sigurnije. Ona amatera-pčelara početnika za vrlo kratko vreme pretvara u uspešnog pčelara s ne uporedivo boljim rezultatima u odnosu na stare iskusne pčelare koji pčelare sa drugim vrstama košnica ( naravno na istoj paši). Gore navedeno je potvrđeno u praksi tokom 7 poslednjih godina na pčelinjacima autora gde trenutno ima više od 200 košnica i mnogim drugim pčelinjacima gde se pčelari sa ovim tipom košnica. Sve ovo čini radost i zadovoljstvo u pčelarenju sa novom košnicom koja je sa svojim nacrtima objavljena u čenevi i svim institutima sveta za intelektualnu svojinu pod šifrom VO 02/076194 A1 sa internacionalnim ispitivačkim izveštajem. Datum internacionalne objave je 3. 10. 2002. godine. Evropski patentni zavod u Rejsviku u Holandiji novu košnicu Rodna Voja vodi pod šifrom PCT/JU 01/00024 a u Jugoslaviji se vodi od 26. 03. 2001. godine pod zaštitom i šifrom P.227/01. Nova košnica je na međunarodnoj izlozbi inovacija i pronalazaka dobila srebrnu medalju i drugo mesto.

PRELAZ NASTAVAK

Ovo je još jedno neophodno rešenje na putu ka savremenom i rentabilnom pčelarenju. Prelaz nastavak nam omogućava da sa lakoćom sa stare tehnologije pređemo na novu tj. sa LR, Fararove i DB desetoramne košnice pređemo na novu RV košnicu. On se postavlja na pomenute košnice a prilagođen je tako da u njega popreko stane 12 ramova Rodne Voje. O dodatnim mogućnostima Prelaz nastavka neki drugi put. I on je pod šifrom P769/01 opisan i overen u relevantnom domaćem institutu. Obzirom da se radi o posebnim autorskim pravima veća industrijska proizvodnja RV košnica kao i prelaz nastavaka je moguća po dogovoru sa autorom. Inače svim domaćim pčelarima bez ikakve nadoknade dozvoljavam proizvodnju do 5 košnica Rodne Voje da bi se i sami uverili u sve navedeno zatim da bi naše pčelarstvo osavremenili, povećali pčelinjake i makar u nekim segmentima odveli korak ispred sveta.

Klikni ikone da vidis nacrte košnice.

hranilica

nastavak

podnjača

ram

Košnica "Eko Voja" P-2007/0085

Košnica za budućnost:

Godinu dana sam držao pripremljene nacrte i 90% urađenu patentnu priјavu nove Eko Voja košnice i konačno u Zavodu za patente u Beogradu, 02. Marta 2007. godine, obјavio novo pčelarsko rešenje, moј za sada treći patent. Glavni cilj јe bio konstruisati ram u koјi nikada više neće biti ugrađena insekticidima, fungicidima, antibioticima i raznim sporama kontaminirana satna osnova. Zapravo cilj јe dobiјanje potpuno prirodnog čistog, nezagađenog, ekološkog meda i drugih nezagađenih pčelinjih proizvoda. Nakon dve godine traganja za naјfunkcionalniјim ramom, u kome pčele mogu da izgrade svoјe saće, koјe se neće lomiti i istezati prilikom ceđenja meda i bez ugradnje žice u ram i bez dodavanja osnova, odluka јe pala na јedan potpuno novi i dosta neobičan ali i posebno јednostavan ram. U skladu sa ideјom stvaranja potpuno prirodne, kompletne eko košnice i potreba kvadratnog oblika košnice, dobili smo ram koјi ne narušava mogućnost desetoramnog ukrštanja i neophodan prečnik pčelinjeg gnezda. Ramovi su i ovde, kao i u Rodnoј Voјi dugi onoliko koliko јe širina deset ramova zaјedno sa ulicama ili 360 mm. Јedino јe visina rama od 122mm prilagođena želji da se istovremeno dobiјe površina saća koјa može da primi јedan kilogram meda u saću, i ona iznosi 3,82 dcm˛. U sklopu nove patentirane košnice nalazi se sedam nastavaka sa sedamdeset ramova koјi mogu da prime i do 70.000 pčela. Kapacitet košnice јe 267 dcm˛ saća. Visina nastavaka јe 130mm. I kad јe pun sa deset ramova meda može maksimalno da bude težak 14-15kg. Ali pet do šest medišta ( čak i više ako treba) mogu da prime 50-60 kg meda. Plodište i medište se mogu proširivati i smanjivati po potrebi.

Podnjača, hranilica, krov, bežalica, i matična rešetka su isti kao i kod košnice Rodna Voјa i kompatibilni su sa istom. Posebna želja i ideјa mi јe bila da konačno pčelinjoј zaјednici vratim njenu prirodnu strukturu. Saće po proјektu pčele, sa onoliko trutova i trutovskog saća koliko pčelinja zaјednica misli da јoј treba. Kontrolu nad maticom smo vratili pčelinjoј zaјednici desetoramnim prečnikom a sada јoš i strukturu pčelinje zaјednice i čisto nezagađeno stanište i nadam se ponovo јe hiljade godina ispred nje. Što se tiče prinosa meda, u odnosu na strukturu pčelinje zaјednice, moјe јe mišljenje mnogo drugačiјe i ne uklapa se u podatke iz dosadašnje pčelarske literature. Često mladim pčelarima samouvereno braneći muški rod (trutove) i neku moјu matematiku, obјašnjavam: u vreme paše, јedan trut kada ostane u košnici, on može da menja tri pčele a te tri pčele mogu da sakupe i prerade nektara i polena svaka za po 30 trutova ili ukupno mogu da othrane sasvim normalno u prosečnoј paši 90 trutova. Znači јedan trut u košnici omogućuјe obezbeđenje hrane za 90 trutova. I sve dok ima hrane u prirodi i dovoljan broј sunčanih sati pčele će možda vođene nekom sličnom matematikom, graditi trutovsko saće. Samo da niјe čoveka koјi će da ga iseče. Odavno već, duboko sam ubeđen da јe čovek, narušavaјući prečnik pčelinjeg gnezda otvorio vrata košnice svim parazitima, virusima i bakteriјama a dodaјući satnu osnovu sa radiličkim ćeliјama omogućio širenje varoe. Pčelinja zaјednica јe po mom mišljenju imala napade varoe i pre 700 godina i pre 7000 godina i pre 17.000 godina itd. itd. i uspela јe sve vreme da se održi. Tamo gde ima dosta trutovskog legla varoa će se polako množiti tokom јuna i јula i znatno oštetiti trutovsko leglo i mlade trutove koјe će pčele svakako kraјem јula i avgusta izbaciti iz košnice. Ali zato radiličko zimsko leglo će znatno manje biti oštećeno. Ako se uzme u obzir i maјsko roјenje pčela i potpuni prekid legla tј. prekid razvoјa legla varoe, istovremeno i velike količine meda, propolisa i trutovskih feromona onda možemo naslutiti da se pčelinja zaјednica sa lakoćom odbranila od varoe. U odgovaraјućem prečniku pčelinjeg gnezda, pčele su imale kontrolu nad maticom i kako se poјavi bilo kakva paša nektarna ili polenska one bi hranu naјpre nabacile oko legla i u samo leglo i stvarale su obilne zalihe hrane a matica јe bila potpuno izblokirana. I opet bi varoa bila prekinuta u razvoјu. Posle paše i prekida legla a na osnovu velikih zaliha hrane i propolisa pčelinja zaјednica јe brzo dostizala svoјu biološku veličinu i broјnost. 

 Rad sa Eko Vojom 

Obzirom da su nastavci mnogo lakši od svih do sada viđenih, ženama, penzionerima, invalidima i deci јe po prvi put omogućeno da normalno podignu nastavak sa punim ramovima meda. Ramovi mogu da se koriste više puta ukoliko se saće iseca, sa namerom da se dobiјe ekološki čist med i ekološki čist vosak. Ovog puta nisu nam potrebne skupocene mnogoramne električne vrcaljke i otklapači saća, već samo bure i običan nož. Kući ćemo imati vremena da med uz pomoć prese odvoјimo od voska. Ako ramove sa zatvorenim medom, koјe možemo oduzimati i tokom paše, brzo oslobodimo saća i meda, i opet ih možemo vratiti pčelama na ponovno punjenje. Ovakvim radom dobićemo značaјne količine viškova voska i u potpunosti izbeći roјevi nagon. Međutim ako nam treba med u saću, oduzet ćemo ih zaјedno sa nastavcima a u njihovu zamenu dodati druge, i opet izbeći roјevi nagon. 

 

MED KAO LIJEK

1. Mješavinu 100 g meda u saću s rastopljenim lojem, iznad goveđeg ili ovčijeg repa, previjati na krsta nekoliko puta. Za tri dana potpuno nestaju bolovi u krstima.
2. Pijenjem rastvorenog meda u vodi ili mlijeku, svi flekovi na crijevima nestanu i potpuno se očiste.
3. Jedenje meda daje izvanrednu snagu, pamćenje i misaonost.
4. Ako se med razmuti u mlakoj vodi, prije otvara stolicu.
5. Ako se med razmuti u hladnoj vodi, zaustavlja stolicu.
6. Upotreba meda pročišćava krv, olakšava se njeno strujanje kroz tijelo.
7. Med je jedini lijek protiv lupanja srca.
8. Med izaziva olakšavanje u stomaku, a šećer izaziva tegobu.
9. Med koji se pije vruć, za 7 minuta se miješa u krvi, a hladan za 20 minuta.
10. Kada se med jede, stomak radi punom parom, nije potrebna soda bikarbona da bi proradio.
11. Med uklanja bolove očiju. Čistim prstom med nanijeti preko očnih kapaka.
12. Med je za malokrvne skladište krvi.
13. Za bolesti kostiju med je izvanredan lijek.
14. Kod oboljelih od žutice, ako ujutro i navečer jedu med, za 15-20 dana nestaje žutice.
15. Med odstranjuje bolesti živaca.
16. Med pomaže rastu i tjelesnom razvoju djece.
17. Nervozne osobe i osobe koje imaju slabe živce, trošenjem meda smiruju ih.
18. Onaj koji jede med, ne može imati tvrdu stolicu niti šuljeva (hemoroida ).
19. Ako med razmutiš u slatkom mlijeku i popiješ, on ubija pantljičaru u crijevima.
20. Ako med premažeš preko zagrijanog platna i previješ preko vrata i grla, bolovi u vratu i grlu odmah prestaju, kao i kod angine i upale krajnika.
21. Ako se izvjesna količina meda izmiješa s višnjama i tom mješavinom ispira grlo nekoliko puta na dan, neprijatan miris iz usta će odmah nestati.
22. Med se upotrebljava i protiv bolesti "ALANI BELGAN", zagnojena rana. Ta mjesta treba premazati medom a bolesniku dati da jede med 5-10 puta dnevno. Odmah će osjetiti poboljšanje.
23. Kada se jede, med presijeca bolove u stomaku.
24. Med liječi rane u crijevima. U toku sedmice trebalo bi pojesti 3-4 kg meda. Ako je moguće to ponavljati u tokom 3 mjeseca. Od čira u stomaku neće biti ni traga. Ovo sam isprobao na 97 pacijenata i na svoje troje djece. Rezultat izliječenosti je bio 100%.
25. Ako bole leđa ili kičma, mjesto gdje se osjećaju bolovi premazati medom, preko toga posuti istucanim biberom u prahu i bol će nestati.
26. Ubod pčele je lijek protiv reume, te treba povremeno dopustiti da pčele izujedaju reumatično mjesto ili dio tijela.

MED

Med je slatka, tečnogusta ili kristalizirana materija, svjetle do tamnomrke boje, specifičnog okusa i mirisa, koju proizvode medonosne pčele iz nektara ili drugih slatkih biljnih sokova, a i materija životinjskog porijekla, pa dorađenu skladište u ćelijama pčelinjeg saća na dozrijevanje.

SASTAV MEDA

U svom prirodnom obliku, med se sastoji od šecera (monosaharida), glukoze i fruktoze, kiselina i različitih elemenata koje čovjek lako prima, fermenata i vitamina koji ubrzavaju biološko-hemijske procese u organima čovjeka. Značajna kvalitativna karakteristika meda je u tome što sadrži željezo koje je u takvom obliku da ga želudac lako prima i prenosi u krv. Zbog toga je med na prvom mjestu, kada su u pitanju malokrvne osobe.
Najvrijedniji sastojak meda su šećeri. Ima ih i do 80%, od čega su oko 38% voćni šećeri (fruktoza), 30% su grožđani šećeri (glukoza), svega 8% čini saharoza a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi. Inače, u medu ima 26 vrsta raznih šećera.
Zbog svog raznovrsnog i bogatog sastava, kilogram meda vrijedi kao 3kg goveđeg mesa, 50 komada jaja, 5,5 litara mlijeka, 3 kg svježe riječne ribe, 5 kg narandži, kilogram šunke ili kao 12 kg povrća. u kilogramu prosječno kvalitetnog mesa ima 1.000-1.300, u kilogramu jaja 1630 kalorija, u litri kravljeg mlijeka 665, u kilogramu pšenicnog brašna 2.170, dok u istoj težini meda ima 3.075-3.150 kalorija.
Za upoređenje zdravoj odrasloj osobi dnevno treba 2.400 kalorija. Sadržaj desetak vitamina daje medu posebnu vrijednost. To su: vitamin B1, B2, B3, B5, B6, BC, K, C, E i karotin.

NAJČEŠĆE VRSTE MEDA

Zavisno od pčelinje paše i sastava medonosnog bilja, postoji više vrsta meda. Svaki med je dobar za odredene tegobe. Ako se ne može osigurati željeni med, dobar je i obični, miješani, ali pod uslovom da je prirodni-pčelinji.

KRISTALIZACIJA MEDA

Kristalizacija (granulacija) je osobina svakog prirodnog meda. Brzina kristalizacije u skladištima (ambalaži) zavisi od odnosa grožđanog i voćnog šećera, kao i temperature pri kojoj se med čuva. Ukoliko je u medu sadržaj glukoze viši, te se približava sadržaju fruktoze, takav med brže kristalizira. Temperatura ispod 20°C ubrzava kristajizaciju meda, dok je vlažnost zraka u prostoriji usporava. Najbrže kristalizira med medljikovac, suncokretov, goručicin, esparzetin i maslačkov med (koji često kristalizira još u saću, vrlo krupnim kristalima, tako da se teško centrifugira). U posljednje vrijeme ukus potrošača naginje ka kristaliziranom medu, i to naročito onih vrsta koje kristaliziraju sitnim kristalima, podsjećaju na najfiniji sladoled (med od bjele djeteline, bagrema, lipe,facelije, livadski med i dr). Kristalizirani med može se iz čvrstog stanja vratiti u tečno, ako se sud sa kristaliziranim medom stavi u veći sud sa vodom zagrijanom na konstantnu temperaturu od oko 40°C pri čemu ne gubi na ljekovitosti.

ORGANSKO-BIOLOŠKA BORBA PROTIV VAROE

Posljednjih godina sve smo više svjedoci masovnih stradanja pčelinjih društava u čitavom regionu. Ne sumljivo tome je u velikoj mjeri doprinijela rezistentnost Varoe na lijekove koji se mogu kupiti u nasim prodavnicama, a čija je aktivna tvar uglavnom amitraz, fluvalinat, flumetrin itd. Mnogi naši pčelari ignorišu savjete stručnjaka da ne tretiraju uzastopno nekoliko godina jednim te istim lijekom, mnogima se to o glavu razbilo. Ne samo da Varoa postaje rezistentna na većinu „naših“ lijekova, nego su ti lijekovi u EU zabranjeni zbog rezidua koje ostavljaju u svim pčelinjim proizvodima, a samim tim i eventualni izvoz naših pčelinjih proizvoda je upitan.
U nastavku teksta ću Vam ukratko opisati dva lijeka za borbu protiv Varoe, koji su na našem tržištu nepoznati, a uspješno se primjenjuju u čitavoj Evropi (osim kod nas), i SAD-u.

API LIFE VAR

Od jula 2003 u Austriji se na tržištu pojavio jedan sasvim novi lijek u borbi protiv Varoe. Prirodne komponente od kojih je sastavljen „API LIFE VAR“ sastoje se od eteričnih ulja timola, eukaliptusa, kamfor, i mentola. API LIFE VAR ne ostavlja nikakve rezidue u pčelinjim proizvodima, te je kao takav dozvoljen i u organsko-biološkom pčelarenju. Namjenjen je za glavno tretiranje pčelinjih društava. U zavisnosti od klime i pašnih prilika koristi se od 20. jula, pa do kraja decembra. Preporučuje se da se isti dan, po oduzimanju medišnih nastavaka pristupi prihranjivanju svih društava i u što je moguće kraćem roku popune zalihe hrane na minimalno 2/3 od potrebne količine za prezimljavanje. Tek tada se lijek stavlja u košnicu. Nikako prije, jer bi pčele u nastojanju da „pobjegnu“ od isparenja hranu skladištile u donjim dijelovima ramova, što bi dovelo do blokiranja matice, a samim tim i do smanjenja legla iz kojeg treba da se izlegu zimske pčele.
Pakovanje se sastoji od dvije pločice    i u zavisnosti od jačine društva stavljamo jednu ili dvije pločice. Ako je društvo na jednom tijelu, stavljamo jednu pločicu iznad najveće koncentracije pčela, nikako izmedju ramova ili na podnjaču. Ispod pločice možemo staviti komadić mreže za sakuplanja propolisa dimenzija 8x6 cm. Još je bolje da prepolovimo pločicu i postavimo komadiće dijagonalno. Poslije 14 dana postavljamo i drugu pločicu. Kod društava na dva tijela odmah stavljamo obe pločice, dijagonalno na ramove gornjeg tijela. Poslije 14 dana postaviti još dvije pločice na slobodne uglove. Pločice ostaju u društvu najkasnije do sredine decembra i vadimo ih prilikom zimskog tretiranja. Nedostajuća količina hrane za zimu treba da se dodaje od početka septembra. Sva društva se moraju istovremeno tretirati, a najbolje rezultate lijek postiže na temperaturi iznad 18°C. Zbog intenzivnog mirisa, postoji opasnost od grabeža. Ako nema paše, lijek treba stavljati uveče, a ujutro pratiti ponašanje pčela na poletaljci i u slučaju uznemirenosti suziti leta.
Cijena jednog pakovanja je izmedju 2,30€ i 2,50€, zavisno od prodavača.


BIENENWOHL

Testiranje ovog lijeka je počelo 1998. god, a dozvolu za izlazak na tržište je dobio u novembru 2001. god. BienenWohl je emuzija sastavljena od limunske i oksalne kiseline, kao i eteričnih ulja i propolisa. Prednosti ovog lijeka su sljedeće: Nema negativnih posljedica za pčele, leglo i maticu, Varoa ne može postati rezistentna na njega, garantovano ne ostavlja rezidue, laka primjena, nisu potrebne nikakve posebne zaštitne mjere. Namjenjen je za tretiranje društava u periodu bez legla od oktobra do januara, kao i za tretiranje u rano proljeće mart/april.
 BienenWohl djeluje na pčele spoljašno i pčele ga ne uzimaju. Nakapavanjem po ulicama tečnost se zadržava na dlačicama pčela u vidu sitnih kapljica koje se prenose na druge pčele dodirom i tako se rasporedi na cjelokupno društvo. Društva se tretiraju tri puta u razmaku od 7 dana i sva društva se moraju istovremeno tretirati. Lijek stimuliše pčele na povećano čišćenje. Varoa napušta pčelu i društvo se sanira. Bolesne, oštećene i od parazita oslabljene pčele napuštaju u narednim danima košnicu. Naročito je izraženo saniranje krečnog legla u ljetnim mjesecima. Doziranje je 6-8 ml po društvu. Manje vješti pčelari treba da koriste špricu za doziranje, jer kod niskih temperatura ako se doda previše lijeka pčele ga ne mogu izventilirati i pojačano izlijeću, što pri hladnom vremenu naravno nije dobro. Lijek se pakuje u plastične flaše od 250, 500 i 1000 ml.


Biljke vazne za pcele

 
Dren (Cornus mas L.) je šib ili malo drvo koje raste na skoro svim podrucjima po šumama, dvorištima i parkovima. Vrlo je medonosan i daje polenov prah. Cvjeta vrlo rano tokom februara ili marta. Pcelama daje prve dragocjene izvore nektara i polena. U šumi ga je lako prepoznati po žutim cvjeticima.Cvjeta oko dvije nedjelje. Za pcelare je vrlo interesantan zbog ranog cvjetanja kad u prirodi ima vrlo malo drugog procvjetalog bilja.
Džanarika (Prunus cerasifera Ehrh.) cvjeta u drugoj polovini marta. Od svog voca najintrersantnija je za pcelare. Cvjetovi su joj sitni i daju dosta nektara i polena. Za vrijeme toplog i suncanog vremena pcele pokupe prilicne kolicine nektara neophodnog za razvoj legla. Njeni plodovi se koriste u ishrani. Dobro je imati pcelinjake smještene u njihovoj neposrednoj blizini
Vrbe su takode izuzetno dobra proljetna paša za pcele.To je opštepoznato i rasprostranjeno drvo. Ima ih više vrsta kao bijela vrba (Salix alba), krta vrba (Salix fragilis) itd. Od svih vrsta najprije cvjeta Salix caprea zvana planinska iva.Njezin cvijet je poznat pod imenom maca ili cica maca, cvjeta obicno od polovine marta u trajanju 10-15 dana.Daje dosta polena i nektara što je vrlo znacajno za proljetni razvoj pcela. Ostale vrste cvjetaju nešto kasnije i malo duže, do 20 danaZa vrijeme toplih i suncanih dana vrbe mogu da daju i prinos meda u jakim društvima i preko 10 kg po košnici, što dobro dode za odgajivanje legla i njihovu ishranu.
Lijeska (Corylus Avellana L.) je vrlo znacajna za pcelarstvo zbog polena koji daje pcelama još u februaru i to u vecim kolicinama. Easte u mješovitim nižim šumama i šikarama. Pitoma lijeska se sve više gaji kao i drugo voce, a ponegdje i u plantažama. Njene duge rese pocinju se formirati još od jeseni a procvjetaju odmah s pojavom prvih suncanih i toplih dana. Zbog ranog cvjetanja cesto je pcele ne mogu iskoristiti, jer u vrijeme naglog zahladenja i niskih temperatura njeni cvjetovi izmrznu. Cvjetanje lijeske traje nešto više od nedjelju dana.
Maslacak (Taraxacum officinale L.) je zeljasta dobro poznata biljka sa žutim cvjetnim glavicama. Vrlo je rasprostranjena u svim krajevima. Najbolje uspjeva na vlažnim livadama. Kad maslacak procvjeta cijela prostranstva izgledaju kao žuti cilimi. Cvjetanje pocinje krajem marta i do polovine maja. U vrijeme toplih dana pcelama da izobilje polemovog praha i nektara, tako da se društva dobro razviju i spreme za glavnu pašu. U godinama sa povoljnim klimatskim uslovima može da da i nešto meda za vrcanje. Med je zlatnožute boje i prijatnog mirisa. Za vrijeme ove paše pcele idealno grade sace pa je tako treba i koristiti. U mnogim krajevima gdje nema vocne paše bez maslacka se pcelinja društva ne bi mogla ni razviti.

Biljke glavne paše

Medonosne biljke su raznovrsne i rasprostranjene su razlicito po svim podrucjima vezano za njihovu prilagodjenost klimatskim i drugim uslovima. po tome se i razlikuju pojedine regije, sto je za pcelare od znacaja, jer se dogadja da neka vrsta bilja ne medi, dok druga vrsta u isto vrijeme daje izdasnu pasu. Tako pcelari mogu da presele pcele na pasu gdje se ustanovi da biljke luce nektar, odnosno mede. Poznato je da pocetkom maja cvjetaju kadulja i bagrem i da uspijevaju na razlicitim geoklimatskim povrsinama, odnosno podrucjima, pa je tako moguce kombinovati povoljniju pasu i sl.

Bagrem (Robinia pseodoacacia L.) je najrasprostranjenije medonosno drvo i spada medu najcjenjenije i naj sigurnije izvore nektara na našim podrucjima. Pocinje da cvjeta u maju i daje izobilje nektara, tako da dnevni unosi mogu iznositi do 10-12 kg nektara, u dobro razvijenim društvima. U podrucjima sa vecom nadmorskom visinom cvjeta kasnije pa se paša može produžiti i na 20 dana, ako su tereni tako rasprostranjeni. U godinama kad listanje pocne prije cvjetanja, cvjetova bude manje a time i prinosa. Za lucenje nektara najpovoljniji su topli dani, bez vjetra i tada pcele sakupe dosta nektara. Medutim, ako je kišno proljece na mnogim rejonima pcele ga ne mogu iskoristiti a brzo pocrni i opadne. Bagrem sa pjeskovitih i otvorenih terena najbolje medi kao što su mede, uz puteve, i objekte. Posljednih godina u Madarskoj se posebno radi na selekciji sorti bagrema koji daju više nektara i cvjetaju kasnije. Pcelari koji žele da koriste dvije pa cak i tri bagremove paše treba da dobro nrazgledaju terene prije selidbe i utvrde stanje cvjetenja, odnosno periode.
Lipe se nalaze svuda po šumama kao samonikle i po gradovima po parkovima i dvorištima kao ukrasno drvo. Ima ih više vrsta i u godinama kad zamede mogu dati velike prinose. Obicno se to dogada jednom u 5 godina. Teško ih je razlikovati medusobno. U našim krajevima rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa),velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (Tilia parvifolia). Zahtjeva od vjetrova zašticena zemljišta sa dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja. Na nepogodnom zemljištu izloženom vjetrovima i naglim zahladenjima skoro nikada ne medi. Na lipovim šumama se ponekad javlja i medljika koja u mješavini sa cvjetnim medom dovodi pcelare u nedoumicu. Zbog pojave medljike lipovu šumu ne treba potcjenjivati nego je treba pratiti i ispitivati mjesta gdje najbolje medi. Na sjevernim stranama, u nizinama i gustim šumama cvjeta nešto kasnije. Cvjetovi lipe su mali, zelenkastožute boje, prijatnog mirisa grupisani u kitama. Cvjetanje traje 2 do 3 nedjelje, a nekad se desi da prode i za 5 do 6 dana. U poredenju sa bagremom mnogo je nepouzdanija.
Draca (Paliurus australius L.) je visoki drvenasti šib koji raste u nižim kršovitim predjelima. Cvjeta u junu odmah iza kadulje pa može poslužiti kao dopuna kaduljinoj paši. Kad dobro zamedi na otvorenom cvjetu žute boje mogu se golim okom vidjeti kapljice nektara. Pogoduje joj toplo i mirno vrijrme, bez temperaturnih promjena i kiše. kad dobro zamedi može dati prinose i preko 15 kg prvoklasnog meda. Nektar sa draca je vrlo gust pa je preporucljivo u blizini pcelinjaka postaviti pojila sa vodom.
Kadulja ili pelin (salvia officinalis) je višegodišnja samonikla biljka, polužbunastog izgleda. Cvjetovi su joj ljubicasto-plave bojesa jako izraženim mirisom. Znacajna je medonosna biljka i cvjeta uglavnom u vrijeme kao i bagrem, pocetkom maja, a na vecim visinama nešto kasnije. Cvjetanje traje oko 20 dana. Najviše luci nektar kada u zemljištu i u vazduhu ima dosta vlage, dok joj suh vjetar smeta i prekine lucenje. U povoljnim uslovima može da da od 15 do 50 kg visokokvalitetnog meda. S obzirom da je i ljekovita biljka mnogo je uništavana prilikom branja za otkup. Smanjenjem stocnog fonda išcezava sa nekih ranije poznatih podrucja. Rijetke su godine da se kaduljina paša ne iskoristi.
Na vecim brdskim i planinskim podrucjima gdje zime traju mnogo duže i gdje se snjegovi zadržavaju mnogo duže kao glavna paša mogu biti biljke sa prirodnih livada. Na tim livadama može biti najzastupljenija bijela djetelina, majcina dušica, prstenasta žalfija, boružina i još neke druge biljke. Utvrdeno je da bijela djetelina najbolje medi na temperaturi izmedu 27-32°C. Raste samoniklo oko puteva i na neobradenim površinama. Cvjetanje traje oko 20 dana. Cvjetanje majcine dušice traje od polovine juna do polovine jula. To je biljka otvorenog, brdskog, suhog, kamenitog, suncano-prisojnog zemljišta. Za vrijeme kišnih i hladnih dana livade rijetko mede, ali je na vecim planinskim podrucjima daleko bolje nego u nižim. Livadski med je odlicnog kvaliteta i vrlo je tražen, narocito livadski med sa podrucja bosanske krajine.
Pitomi kesten (Castanea savita L.) je drvo sredozemlja. Raste i na našim podrucjima na kiselkastom zemljištu. Daje dosta polena i nektara. Dobro dode kao paša poslije bagrema ili kasne kadulje. Može dati prinos meda do 20 kg po košnici. Pitomog kestena takoder ima više vrsta pa je i cvjetanje razlicito za oko 20 dana. Cvjetovi su mu plitki i osjetljivi na hladne pljuskove i suho vrijeme. Cvjetovi su mu puni polenovog praha. Med kestena ima okus gorcine.
Vrijesak (Satureya montena) je biljka visine do 30 cm sa bjelim ili ljubicastim cvjetovima ovisno od nadmorske visine. Raste žbunasto sa velikim brojem izdanaka svake godine, koji pocinju da cvjetaju od avgusta pa sve do mrazeva. Cvjetanje pocinje prvo na višim podrucjima i širi se prema nižim. Vrijesak miže biti izdašan kad zamedi tako da dnevni unosi nektara migu biti 7 do 8 kg pa i više. Prinosi umnogome zavise od kolicine padavina u toku ljeta pa se može desiti da na jednom podrucju zamedi dobro, A ne tako daleko od te lokacije vrlo malo. Najbolje je pcele preseljavati na vrijeskovu pašu kad otpocne medenje, da ne bi uzaludno selili pcele. Posljednjih godina medenje vrijeska je znatno smanjeno tako da on ne prestavlja tako sigurnu pašu kao ranijih godina. Najbolje luci nektar na temperaturi od 25-28°C uz obaveznu jutarnju rosu.
Zanovjet (Cytisus ramentaceus) je grm kršovitih nižih predjela koji naraste i do tri metra. Cvjetovi su mu žuti i slicni cvjetovima jorgovana. Cvjeta u aprilu dosta dugo i pocetkom maja. U vrijeme lijepog vremena može dati i preko 10 kg po društvu. Polenovog praha nema mnogo. Najpoznatija podrucja zanovjeti kod nas su oko Stoca i Ljubinja.

Gajene biljke

Na mnogim poljoprivrednim i individualnim imanjima uzgajaju se industrijske biljke koje su ujedno izvor pcelinje paše. Tako pcele sa tih biljaka mog sakupiti velike rezerve polenovog praha i nektara.
Esparzeta (Onobrychis viciaefolia) se gaji kao krman biljka, ali na pojedinim mjestima raste i kao divlja.Uspjeva na zemljištima sa puno kreca, odnosno plitkim i kamenitim. Ima dubok korjen koji iz dubine vuce vlagu. Ima veliki znacaj za pcelarstvo brdsko-planinskih krajeva, jer daje dosta nektara. Spada u red prvoklasnih medonoša i na podrucjima gdje je dovoljno ima može dati i do 15-20 kg prvoklasnog meda, po pcelinjem društvu.Med je tamnožute boje, prijatnog okusa i mirisa, podoban za zimovanje pcela i rani razvoj.
Facelija (Phacelia tanacetifolia Bemt) je jednogodišnja biljka sa dosta bujnim razvojem na svim zemljištima.Cvjetovi se javljaju na stablu, granama i grancicama i sastoje se iz uvojaka ljubicasto-plave boje.Služi kao odlicna polenašica, pa se za vrijeme njenog cvjetanja mogu sakupiti i velike kolicine polenovog praha.
Suncokret (Helianthus annus) je svima dobro poznata uljana biljka, koja kad zamedi predstavlja veoma znacajnu pcelinju pašu. Suncokretovi cvjetovi pružaju pcelama u povoljnim godinama izobilje nektara i polenovog praha. Cvjeta pocetkom jula u trajanju 20 dana, a na podrucjima gdje postoje razlike u vremenu zasijavanja može pružiti pašu pcelama i do mjesec dana. Najviše luci nektar u toku toplih dana i sa jutarnjim rosama sa temperaturom 24-30°C. Na jednoj biljci može biti i do 1.500 cvjetica od kojih prvi daju najviše nektara. Zbog toga je pcele dobro doseliti pred samo cvjetanje. Na svim vrstama zemljišta ne medi jednako, a i zavisno od sorte sjemena. Smatra se da po 1 ha ne smije biti više od 1-2 pcelinja društva, inace bi bilo prenaseljeno i sa manjim prinosima.Pod povoljnim uslovima jaka društva mogu da daju i po 30 pa i više kg, ako su zasijane sorte koje su selekcionisane kao medne. U suprotnom, bilo bi nekorisno seliti pcele na takvu pašu. Pcelinja društva na suncokretovoj paši obicno oslabe, zbig cega je preporucljivo preseliti pcele na livadsku ili ritsku pašu da se oporave, i spremne udu u zimu
Uljana repica (Brassica napus) je jednogodišnja biljka, gaji se na velikim površinama. Kod nas se sije ozima repica i cvjeta u aprilu tako da dobro posluži kao pretpaša za bagremovu pašu.Cvjetovi su joj žute boje i postepeno se otvaraju tako da cvjeta duže od cetiei nedjelje. Ako nastupi lijepo vrijeme tokom njenog cvjetanja pcele je mogu dobro iskoristiti i sakupiti 20-30 kg meda koji ce u velikoj mjeri utrošiti na razvoj legla. Pored nektara raspolaže i daje velike kolicine polena a za to vrijeme pcele izvrsno grade sace pa je to prilika da se iskoristi za izgradnju satnih osnova.Na ovoj paši pojave rojevog nagona su izražene, pa pcelari tome moraju posvetiti više pažnje da se blagovremeno suzbije.

Šumska paša
Poznato je da šumska paša za pcele može biti od razlicitog drvenastog, višegodišnjeg ili jednogodišnjeg bilja, pa iz tih razloga vrlo izdašna i za pcelara posebno interesantna. Na šumskoj paši pcele sakupljaju pored nektara i polen, što je takoder znacajno. Pcele narocito posjecuju divlje kupine i maline, divlje ruže, žutiku i dr. Medljika i medljikovac su posebno interesantni zbog slada koji nastaje kao rezultat aktivnosti lisnih vaši u crnogoricnim i bjelogoricnim šumama. Medljuiku na hrastu proizvode biljne vaši sišuci svojim rilicama sokove na grancicama i lišcu, koristeci dio za sebe a dio u kojem su šeceri izbacuje iz tijela na list gdje ih pcele pronalaze i nose u košnice i pretvaraju u medljiku.Slicno se odvija i na drugom drvecu: vrbi, smrci, boru i dr.

 

Linkovi:

  1. www.pcela.co.yu
  2. http://www.beehivevoja.com/
  3. http://kosnice.appspot.com/LRKosnica.html

  4. http://www.betterbee.com/

  5. www.pcela.hr
  6. www.pcelinjak.com
  7. www.medun.hr
  8. www.pcelarstvo.hr
  9. www.lipa-pazin.hr
  10. www.pcelica.hr
  11. www.zlatna-dolina.hr
  12. www.pcelinjaci-velagic.ba
  13. www.mmm.ba
  14. www.pcelarstvo.com
  15. http://www.slatinskipcelar.hr
  16.  

Dodatk


METODA ISKUSNOG PCELARA

Iskusan pcelar je razradio je metodu držanja pčela koja omogućava postizanje i do 5 puta većeg prinosa meda od prinosa koje može da da osnovno jednomatično društvo. U Majevickoj oblasti u kojoj pčelari, od svojih 12 društava dobije svake godine u prosjeku oko 4 tone meda.

Evo kako tu metodu opisuje.

“Kroz mnogo godina rada ja sam izradio metodu stvaranja snažnih društava. Na mojem  pčelinjaku posljednjih 1o godina količina meda dostigne 200-300 kg, od uzimljenog društva. Od 1960. godine stalno ima 12-15 društava u pčelinjaku. To je optimalni broj društava koja se mogu održavati po mojoj metodi.

Počet ću od uzimljavanja. Pčelinja društva uzimljavam veoma jaka. Pčele držim  i na dvanaestokvirnim  nastavcima (na okviru 435x230 mm). Klupko društva zauzima svih 12 okvira i dva okvira koji leže na gornjim letvicama (satonošama ispod poklopca pod kojim su podmetnute letvice debljine 12 mm. Svih 14 okvira potpuno su pokriveni pčelama, dio njih visi kao “brada” dužine 5-7 cm. U donju prazninu košnice gdje grade zaperke i pri prihranjivanju zalijevam ih sirupom. Svako društvo u jesen prihranjujem sa 10 kg šećera.

Prostor iznad okvira i “brada” pod klupkom pomažu dobro zimovanje jer omogućavaju slobodno kretanje pčela. Klupko ima oblik košnice pa su tako i sami krajevi potpuno ispunjeni pčelama. Svaki od 14 okvira sadrži najmanje 2 kg meda, koji je pripremljen u prvoj polovini ljeta. To je važno jer jesenji med kod nas jako kristalizira.

Za zimu društva formiram, od dva odvojka (nukleusa) i ostatka pčela od samog društva “giganta”, prije 15. rujna. Poslije toga odmah dajem invertiranu hranu. Te radove završavam do 20. rujna. Posljednji pročišćavajući let pčele kod nas vrše od 12- 15. listopada. Prije prihranjivanja, a ako je potrebno, i poslije njega tretiram pčele od varoe rastvorom oksalne kiseline. U proljeće i ljeto pčele ne tretiram.
Pčele unosim u zimovnik oko 7. studenog, jer tada su kod nas jaki mrazevi (-8 do -12 0C. Zimovnik ima temperaturu 3-40S, i vlažnost zraka 75-85%. U košnici je sanitarni otvor pod mrežom otvoren. Leto u gornjem  nastavku je pritvoreno (smanjeno) a u donjem nastavku zatvoreno. Po cijeloj širini košnice  niz zadnjeg zida postavljam laneno platno za utopljavanje. Odozgo, ispod krova stavljam zaštitnu mrežu protiv miševa. Pri takvoj pripremi za zimu u košnici nikad nema ni vlage ni pljesni, pčele prezimljavaju udobno i nema velikih pomora. “Brada” se smanjuje kako se bliži dan izlaženja pčela iz zimovnika, a ponekad sasvim nestaje. Obično troše malo hrane, a u nekim godinama 18-20 kg, uzroci nepoznati.

Pčele iznosim na rani pročisni let pri temperaturi +60C u hladu. Obično je to između 20-25. marta. Ponovljeni pročisni let  je od 1-10. travanja. Dobro prezimljena društva izlijeću snažno, a slabija pri takvoj temperaturi ostaju u košnici.

Iznosim košnice predveče, a kroz 4 sata, kada se smire, stavljam ih na čiste podnice, pomjeram donji prazan nastavak, zatvaram ventilaciju iznad gnijezda i otvaram leto na 3-4 cm. U toku noći pčele se smiruju, a ujutro kad otopli počinju da lete. Slijedećeg dana, u tri sata kada su se smirile pregledam ih,  provjeravam hranu i maticu. Pri tome skidam dva gornja okvira i na sredini iznad gnijezda stavljam 1 okvir sa peludi  zaliven medom. Dobro ih utopljavam, zato što kod su nas u to vrijeme noćni mrazevi  -10 do -150C.
Ako je stabilna temperatura u zimovniku od jeseni do proljeća na dan pregleda snažna pčelinja društva još nemaju legla. Društva koja nisu trošila energiju na ishranu legla u zimskom periodu, poslje se brzo razvijaju u snažna.

Česti pregledi pčelinjih društava u proljeće su korisni, ali ne treba pretjerivati. Na 10-12 dana vršim pregled i dajem preventivu (lijek) prihranu protiv nozemoze u šećernom sirupu nalivenom u okviru sa peludu. Također, stalno otvaram okvire sa medom do legla. Kroz 10 dan prihranjujem protiv aksosferoze (krečno leglo).

Pri prvom jesenjem pregledu obraćam posebnu pažnju na očinska društva. Imam ih dva. U njih u jesen stavljam trutovo saće pripremljeno vještački. Obični okviri sa trutovim ćelijama nisu pogodni. To saće pripremam ovako. U lipnju uzimam 20 okvira sa svijetlo-tamnim saćem  i na 5 cm od gornje letvice (satonoše) niz okvira režem gljetom sve pčelinje ćelije do osnove. To činim  i sa druge strane saća ali od donje letvice okvira. Takve okvire postavljam u svim društvima. Pčele na strani odrezanih ćelija uvijek izgrađuju  trutove ćelije i matica ih zaleže trutovskim jajima. Vrlo je važno da se iz njih izvedu najmanje dvije generacije trutova. Na taj način, na pripremljenom okviru trutove ćelije s druge strane saća prekrivena su pčelinjim ćelijama. U jesen skupljam već gotove zalivene hranom okvire i stavljam ih po 10 komada u očinska društva za izvođenje trutova u proljeće.

U proljeće očinska društva treba da budu jaka i ako treba pojačavati ih pčelama. Otvaram okvire sa medom i dodajem najmanje 3 kvalitetna okvira peludi i neprestano prihranjujem rastvorenim medom. Zahvaljujući tome, oko 20-25. travnja u muškim društvima imam dovoljno zatvorenog trutovskog legla. Obavezno treba matica u tim društvima da odgovara vrsti pčela. Okvire sa zatvorenim trutovskim leglom dijelim svim društvima, a kao zamjenu u očinska društva stavljam leglo iz drugih društava. Samo tako mogu se dobiti rani trutovi.

Istovremeno s očinskim, pripremam i odgajivačko društvo. Ono, takođe, mora biti jako i do 20-29. travnja (prva partija matica) da ima mnogo legla. Ovo društvo još pojačavam mladim pčelama. Postupam ovako. Po toplom vremenu odstranjujem maticu. Pod tijelo košnice, na dno, stavljam umetak (nastavak manji) kojim povećavam obujam košnice (u tijesnom gnijezdu dobre matice se ne proizvode). Na gornje letvice okvira nanosim nekoliko kapi likera od nane za dobvanje mirisa u društvu, zatvaram košnicu, i kod donjeg leta dodajem dasku veličine 50h50 cm, za istresanje pčela. Na nju tresem pčele sa otvorenog legla uzete iz drugih društava.  Pčele izletnice polijeću i vraćaju se svojim društvima, a mlade po sletnoj dasci ulaze u odgajivačko društvo. Na taj ančin u nju ubacujem vještački veliku količinu mladih pčela koje su neophodne za odgoj matica. Višak pčela koje se pojavljuju u košnici vise “bradom” u postavljeni podmetak (polunastavak). Ako je potrebno reguliram ventilaciju košnice. Odstranjujem jedan okvir, iz sredine gnijezda, bolje između otvorenog legla, i stavljam okvir sa matičnim osnovama. Trećeg dana posle uzimanja matice u društvu se pojavljuju frustule matičnjaka i iz njih odabirem matičnu mliječ. Poželjno je da matični mliječ nije stariji od 24 sati. Taj mliječ koristim za presađivanje 12 satnih larvi uzetih iz majčinskih društava. Matica iz njih je obavezno čistokrvna.

Ja svake godine dobijem ne manje od 10 matica iz rasadnika. četiri najbolje ostavljam za zimu, a u proljeće najplodnija postaje materinska. Na taj način u mom pčelinjaku se isključuje krvno srodstvo  sparivanje neoplođenih matica sa trutovima drugih vrsta, jer u to vrijeme, u susjednim pčelinjacima uopćte nema trutova.

Prvo izvođenje matica (25-25 kom.) podešeno je u vrijeme cvjetanja vrbe, drugo pet dana posle prvog (30-36 matičnjaka) u cvijetu klena, i treće najsigurnije posle deset dana od drugog (36 matičnjaka) u cvjetanju maslačka. Za vrijeme izvođenja matica stalno dajem rastvor meda sa vodom u otvorenoj hranilici.
Matice i njihov kvalitet - to je osnova svakog uspjeha , zato se to radi (izvode matice) veoma ozbiljno. Pet dan poslije presađivanja pregledom matičnjaka i oni moraju da budu istog uzrasta i veličine (najsitnije i najkrupnije uništavam). Na taj način uspijem da dobijem matice u svakoj partiji u isto vrijeme. Izvedene matice lovim i smještam u “Titove kaveze” ispunjene hranom i vraćam u društvo 24 sata na dozrijevanje. Zatim ih dajem u pripremljene oplodnjake radi oplodnje.

Oplodnjake za prvu partiju matica pravim od običnih nastavaka koji imaju leto na dvije strane i obojeni su sa dvije boje. Unutar nastavka je hermetička pregrada. U oplodnjake stavljam okvir sa hranom iz rezerve, okvir sa zatvorenim leglom na izlazu s pčelama i okvirom sa satnom osnovom.Gnijezdo sa obje strane ograničavam pregradom i utopljavam. Oplodnjake odvozim na 3-4 km, a ako ih ostavim na starom mjestu, onda stresem u njih pčele još sa dva okvira. Nakon 24 sata dodajem matice.

Nastavke sa oplodnjacima postavljam tako da sunce u 13 sati obasjava leta, jer obično u to vrijeme matice izlaze na oplodnju. Kada sam ranije jedan otvor okretao na sjever, a drugi na jug, rezultat je bio da u oplodnjacima sa otvorom na sjever izlijetala je jedna, a iz onih na jug devet do deset. To se događalo zato što su u oplodnjacima, čiji su otvori okrenuti na sjever matice izlijetale u 17.00-18.00 časova, kada se najveći broj trutova vratio u košnice.

Zatim dajem matice u mikronukleuse na 1/6 okvira 435x230 mm. Mikrokošnica je razdijeljena na tri odjeljka i u svakom su tri okvira. Prednji zidovi su ofarbani u tri boje. Naseljavam nukleuse na slijedeći način. Prinosim mikrokošnicu do košnice, otvaram poklopac svakog odjeljka i u svakom stavljam maticu u “Titovom kavezu” sa otvorom zalijepljenim voskom. U košnici nalazim okvir sa mnogo pčela, utvrdim da na njemu nema matice i stresam ih u oplodnjake tako da odmah upadaju u sva tri odjeljka.Brzo zatvaram poklopce i prevozim oplodnjake na novo mjesto na četiri dan. Za to vrijeme pčele puste maticu, posle čega nukleuse mogu vratiti u pčelinjak. Na taj način oplodnjaci primaju sve matice.

Matice treće partije dijelim u oplodnjake čije se matice nisu vratile iz prve partije i izgubljene iz druge. Nekad je potrebno da neoplođenu maticu u kavezu i odgajivačkom društvu držim do 5 dana.

Kako sam  već govorio u mom pčelinjaku imam 12 osnovnih društava, na svakom od njih imam dvije mlade matice, a u sušnim godinama i tri, jer iz dva oplodnjaka pčele mogu da se roje. Sparene matice stavljam u nukleuse obrazovane od pet okvira legla koje pokrivaju  pčele i dva sa medom (poželjno je nukleuse odvesti na novo mjesto). Takav će se nukleus razvijati normalno, jer ima raznovrsnog legla i pčele. Mlada matica postiže maksimum  polaganja jaja za deset dana. U to vrijeme u navedenim nukleusima zatvoreno leglo će izaći, osloboditi ćelije, i matica će moći da razvije maksimalnu sposobnost polaganja jaja.
Male nukleuse  nemoguće je praviti jer nema dovoljno pčela koje će ga opsluživati. Moguće je imati mladu plodnu maticu i ne dobiti od nje mnogo legla. U osnovnom društvu treba obavezno imati najmanje osam okvira, potpuno pokrivenih pčelama, a od njih šest okvira legla. Ako bi privremeno oduzeli jedan okvir legla sa pčelama, to bi za dugo presjeklo razvoj osnovnog društva, a to znači da neću imati gdje da uzimam neophodne rezerve pčela.

Svi radovi na izvođenju i dodavanju matica treba da se završe od 5-8. lipnja. Od tada matice u svim društvima imaju sve neophodne uvjete za najvredniji rad. Punu snagu mlade matice dostignu već 15. lipnja, kada će se od 15-20. lipnja društvo burno razvijati.
U tome se sastoji moja metoda u povećanju velike količine pčela u glavnoj paši, koja kod nas počinje 20.-25. lipnja i traje do 20. kolovoza.

Na početku glavne paše (20.-25.srpnja) stvaram društva “gigante” iz 2-3 nukleusa) - ogranaka i osnovnog društva, čije su matice u toku mjeseca radile maksimalno. Snaga takvog društva giganta održat će se na visokom nivou u toku čitavog medobranja.
O tome brinem mnogo ranije. Od 5. lipnja, posle izjednačavanja snage društva i ogranaka (nukleusa), oni brzo rastu, kada cvijeta esparzeta, oni već zahtijevaju nove nastavke. Cijelom pčelinjaku (sada on već ima 36-40 mjesta), dodajem drugi nastavak u toku sljedeća 2-3 dana. U svakom nastavku su 2 okvira satne osnove i četiri izgrađena okvira. Iz osnovnog, donjeg, nastavka podižem u drugi nastavak: 2 krajnja okvira s medom i dva sa zatvorenim leglom, a kao zamjenu stavljam u gnijezdo na krajeve 2 okvira satne osnove i u centar - suprotno od leta, među okvire sa otvorenim leglom - 2 okvira izgrađena (svega u dva nastavka 12 okvira).

Kao rezultat u gornjem nastavku dobijem 6 okvira - 2 sa medom, 2 sa leglom i dva izgrađena prazna. Te izgrađene stavljam među okvire sa leglom. Na krajeve stavljam pregradne daske i utopljavam gnijezda. Otvor, leto gornjeg nastavka otvaran na 5 cm, a dalje proširujem (širim) gornji nastavak dodajući izgrađene okvire do 12 okvira, u zavisnosti od razvoja gnijezda i snage društva.
Ako odmah dodamo drugi nastavak sa komplet 12 okvira, razvoj društva će se ukočiti i taj nastavak neće moći da se napuni.

Pri ovakvom postavljanju drugog nastavka i bez narušavanja tehnologije, pčele će ga napuniti za 20-22 dana. Ako se pojavi potreba za trećim nastavkom njega stavljam Ovako: u njega stavljam 8-10 okvira satnih osnova i 2-4 izgrađena okvira, zavisno od snage društva i karaktera paše. Po pravilu, treći nastavak društvo ispunjava za 10-12 dana. Taj period može biti i kraći u dobrim godinama.
Za vrijeme razvoja društva moj osnovni zadatak je da osiguram pčelinjaku stalni nivo paše, da društvo ne oskudijeva u praznim okvirima, sa satnim osnovama i izgrađenim. Ja, također, stalno nadgledam rad matica, u svim društvima. U svakom društvu postoji karton u kome se vodi čitko i precizno sve što je urađeno i ocjenjuje se kvaliteta matice.
Ako mi se zbog nečega ne sviđa kvaliteta matice, ja je odmah mijenjam rezervnom. Društva pregledam jednom u šest dana, češće nema smisla i štetno je, a rjeđe - može se propustiti trenutak i ukočiti njihov razvoj. U takvom stanju pčelinjak ulazi u glavnu pašu.
Uoči stvaranja društva “giganata” pronalazim odgovarajuće mjesto i proučavam njegove mogućnosti. Prevoziti ogromna društva - nije lak posao: težina svakog nije manja od 130 kg. Na novom mjestu stavljam društva i ogranke u grupe po 3-4 košnice. Odabirem tako, da bi krajnji broj nastavaka na svakoj košnici bio jednak - 8-9. Kada kontrolna košnica pokaže jednodnevni prinos od 2 kg mogu se formirati društva”giganti”. Pri takvom medobranju ona će donijeti ne manje od 12 kg nektara svakodnevno i neće se rojiti.

Kako zadržati takvo društvo da ono radi, a da se ne roji

Moguće je imati veliki broj pčela i nemati meda. Iz 8-9 nastavaka satjerujemo pčele i leglo u 6-7 (njih skupljamo na 50-70 okvira). Takvih društava u prirodi nema, i zato se rad sa njima razlikuje od običnih, a sve se svodi na to da se instinkt pčela. Ali krenimo redom.
Formiram društvo- gigant na slijedeći način: iz budućeg društva stavljam dva prazna nastavka, na njih stavljam prazan nastavak sa matičnom rešetkom, tu stresam pčele iz društva sa starom maticom; pčele padaju u prazan nastavak. Maticu lovim na rešetku i dajem je u nukleus koji pravim iz tog društva (2 kvalitetna okvira puna sa leglom na izlazu i pčelama, 1 okvir sa medom i pčelama i 2 okvira sa satnim osnovama). Nukleus zatvaram i odvozim na novo mjesto. (To je veoma važno). Tako isto postupam sa ostalim nukleusima. Matice u tim nukleusima treba da budu veoma dobre, jer  će one razvijati pčele za društva koja idu u zimu. Okviri koji su se oslobodili od pčela iz društva i ogranaka šaljem u pogon za vađenje meda. Pčele spajam uz pomoć kapljica nane, pri tome nisam zapažao tuču među njima. Okvire sa leglom, također vrcam, ali veoma oprezno  da iz njih ne bi izletjelo otvoreno leglo. To je važno mada i njih nema mnogo u to vrijeme, jer rast društva se približava završetku. Izvrcane nastavke sa leglom stavljam iznad (gore) kuda se podižu i pčele. Posljednji ogranak iz tog kompleta vrcam posebno, ne odvajajući maticu, i preko mreže postavljam na vrh formiranog društva.

Sljedeće društvo formiram potpuno isto, ali umjesto 2 donja prazna nastavka, stavljam 2 nastavka legla, koji su ostali od prvog društva. I tako formiram sva društva u pčelinjaku. Od posljednjeg društva preostalo leglo dajem prvom društvu, jer kako se sjećate, kod njega dolje stoje 2 prazna nastavka (njih sam sklonio i vrcao). Mnogi pčelari pitaju: zašto tresemo okvire sa leglom, to ne treba raditi? Da, ali na drugi način nemoguće je zadržati tu snagu. Do spajanja u svim društvima i nukleusima dominirao je instinkt razmnožavanja i skoro potpuno je kulminirao instinkt na rojenju. Mi treba da ugasimo taj instinkt i da izazovemo novi - instinkt sakupljanja hrane, ali do njega se ne može stići drugim putem, nego kroz instinkt samoodržanja. [ta je to? Mi smo stresli na gomilu masu pčela i legla, odabrali maticu, ostavili jednu gore iznad rešetke. Pčele svih društava su se privikle da lete na nivou 2-3 nastavka, a u šesti, gdje se sada nalazi matica, one neće polijetati. Zato u prvih 24 sata masa pčela osjeća prazninu, a još je od njih oduzet sav med (osim meda koji je pri slabom vrcanju na okvirima sa leglom ostao). Kao rezultat kod pčela se budi instinkt samoodržavanja. U košnicu se sakuplja masa pčela, otvorenog legla, rađaju se mlade pčele od 3-4 matice - i svima je potrebna hrana. Rano ujutro, pčele izvidnice daju znak o pojavi prvog nektara u prirodi - i društvo je počelo tako da radi da je to teško zamisliti.

Kroz  24 sata pred veće, oprezno podižem dva gornja nastavka (bez dima, ali sa kapljicama nane u donji otvor), podižem mrežu na 1-2 cm, pravim otvor niz zadnjeg zida nastavka. Kroz njega pčele počinju da opće sa maticom. A posle 24 sata mrežu uklanjam. Tako se dobije jedno društvo, koje zauzima 6-7 nastavaka i imaju jednu maticu. Ne treba ograničavati maticu, pčele će same ograničiti njen rad sakupljenim nektarom. Zato što je omiljeno mjesto matice - gornji nastavci, pčele također nose nektar - gore. Prinos nektara u takvim društvima pojedinim danima, iznosi 20-22 kg. Matica biva zarobljena medom. Ali veoma je važno ne ograničavati je u košnici. Sa velikim naprezanjem radi društvo “gigant” 10 dana. Posle toga treba vrcati med, jer ga ima oko 10 kg, a i društvo se može izrojiti. Treba ponovo uključiti instinkt sakupljanja, i prekinuti će se instinkt za rojenje. Pčele će zaliti medom sve do posljednjeg okvira, ali instinkt za razmnožavanje se neće pojaviti, čak iako bi mi to htjeli.

Takav pčelinjak treba stalno pratiti i pomagati ga. Obično kasno uvečer, obilazim ga i slušam zvuke, koji dolaze iz košnice. Oni karakteriziraju stupanj ventilacije u gnijezdu. Ako je neophodno, malo podižem prednji dio jednog ili nekoliko nastavaka i podmećem među njih 12 mm letvice, otvaram dopunske otvore na čitavu širinu nastavka. Prirodno, sva leta na nastavcima su otvorena. To je neophodno za brzo sazrijevanje meda. Sanitarni (donji) otvor je, također otvoren.

Ako u dane vrcanja dolazi veliki prinos nektara, tada treba vrcati prije ručka, da bi manje nektara upalo u med. Pri pravilnom prilazu poslu, ne treba brinuti o kvalitetu meda.
Ja med prodajem državi. Interesantno je, da je po laboratorijskim analizama, od jakih društava kvalitet meda uvijek bolji, nego od srednjih i slabih. Mnogi pčelari pitaju gdje će pčele skladištiti med, a ja odgovaram, da ja uvijek mislim na to, ko će ga skladištiti a mjesto će se naći: pa leglo u najboljem slučaju zauzima 2/3 okvira, a još svakog dana se oslobađaju 6-8 hiljada ćelija od legla, tako da je za prvih 10 dana mjesta dovoljno.

Drugo vrcanje počinjem tada, kada košnice na vagi dostiže 260-280 kg. Znači vrijeme je da stresemo i smanjimo društvo na jedan ili 2 nastavka. Društvo radi najrentabilnije ako pčele ispunjavaju okvire taman. U društvu gigantu nije teško izazvati instinkt sakupljanja, ali je teško ponovo razbuditi instinkt razmnožavanja. Zato na kraju sezone u njemu ostaje samo 5-6 okvira legla na manjoj površini. Jasno je da ono neće moći samostalno da ide u zimu, pa ih spašavaju ogranci (nukleusi) koje sam napravio uoči glavne paše. Pri pravilnoj njezi oplodnjaci izrastaju i imaju u to vrijeme po 7-8 okvira legla. Ogranke treba stalno nadgledati, da bi u njihovim gnijezdima bila peludi i mjesto za odlaganje jaja matice.

Posle glavnog vrcanja, oko 15. rujna, spajam dva ogranka (nukleusa) sa ostacima društva giganta. Legla od njih ne staju u jedan nastavak, zato u donji nastavak stavljam 10 okvira zatvorenog legla, u gornji nastavak smještam mlađe leglo. Poslije izlaska legla iz donjeg nastavka sakupljam suvišne okvire. Ako pčele grade zaperke i vise u “bradi”, tada ih ja ne uznemiravam, i one tako idu u zimu.

Ponekad čitavo leglo ne stane u košnice 12 društava, u takvom slučaju obrazujem još 2-3 društva. U proljeće, na račun suvišnih društava, pojačavam slabija društva.
Osnova moje metode sastoji se u tome, da ja čitavo vrijeme stvaram takva društva, kakva su mi potrebna u datom periodu.

Za opsluživanje mog pčelinjaka potrebna je, naravno, mala mehanizacija. Električna vrcaljka na 12 okvira, električni nož na bazi običnog, skrativši ga za 6 cm i umetnuti spiralu. Sva ta tehnika radi na priključcima automobila GAZ-24. Napravio sam kolica za prevoženje košnica, udobni stol za otvaranje okvira i drugo što olakšava rad.

Hoću da vam obratim pažnju na osiguranju saća u pčelinjaku. Na 12 društava imam 100 nastavaka, tj. 1200 okvira sa saćem. Okvire poslije vrcanja čuvam u radnim nastavcima koje stavljam pod nadstrešnicu gdje stoje do upotrebe. Protiv moljaca ne upotrebljavam ništa, jer ih kod mene nema. Uvjeren sam ako radiš pažljivo i precizno tada nemaš protiv čega da se boriš.Rezerve hrane i peludi čuvam u zimovniku.

2. Gornji metod na naš način  

Iz iskustva pčelara primenjen u našim uslovima - I kad u prirodi meda nema daje 70 kg


„Višematičnim sistemom pčelarenja i primjenom gornjeg metoda postigne se veći prinos i 5 puta više meda od osnovnog društva ali je ovaj metoda nešto kompliciraniji za početnika, pa ćemo ga na nekom drugom mjestu objasniti".
Tražeći „Metodu Volohoviča", našao sam članak zagrebačkog novinara J.E. pod naslovom: „Ljudi, jeli' moguće 300 kg meda po košnici", gdje on u stilu sportskog reportera objašnjava i komentira metodu „Volohovič", te je na taj način unio još više nevjerice u ovu metodu. Avram Zdravko iz Podgorice u „Pčelaru" br. 1. i 2. iz 1994. godine, a na osnovu članka gore spomenutog novinara, tđ. komentira metodu „Volohovič" ali sa gledišta naučnih dostignuća poznatih svjetskih imena (Lebedeva, Poljakova, Veličkova, Difera i Rihara).
Originalni tekst „METOD VOLOHOVIČ" objavljen u „Pčelarstvu" br. 11. i 12. iz 1989. godine dobio sam prosinca 1994. godine, i odmah preveo. Tokom siječanskih seminara pčelara u Nišu svi zainteresirani su dobili ovaj prijevod. Sada, na kraju sezone, kod nekih sam se interesirao o rezultatima „VOLOHOVIČEVOG METODA", ali uglavnom, većina odgovara da to nije za naše uvijete, ili da ga nisu primjenjivali, a tek mali broj da ga je dijelimićno primjenio.
Kada sam riješio da budem pčelar (1989), odlučio sam, da se bavim suvremenim pčelarstvom, a ne da čuvam pčele kao što je to radio moj otac i većina pčelara u Srbiji.
Osnova mog pčelarenja je „Fararov višematični sistem sa originalnim nastavcima (456 x 170)". Posjedujem 10 košnica i to 4 „FARAR" i 6 „DB" koje sam usavremenio za višematični sistem, a od ove godine i „Volohovičev metod". Sa lakoćom sam pravio „gigante" od 7 nastavaka. Nisam morao da vrcam okvire sa leglom kao Volohovič, jer je na Fararovim okvirima leglo od satonoše do donje letvice, bez imalo meda.
Kao što znamo, bagrem ove godine nije medio, pa ipak, „giganti su dnevno punili jedan nastavak. Na pašu su dovoženi (sa zakašnjenjem) 16. svimnja. Od 19-24. svibnja bilo je veliko zahlađenje sa kišom. Pčele uopće nisu radile. 28. svibnja prestao je unos nektara pa su sva društva gornje nastavke kao i neke okvire u donjim ispraznila za zatvaranje meda, tako da su nastavci prosječno davali po 12 kgmeda. Vrcanje meda bilo je 2. lipnja. Napominjem, da su dva društva pravila matičnjake.
Poslije vrcanja, odselio sam pčele na drugi bagrem koji je bio prošao ali su počele livade. Društva su i dale bila snažna i uspjela da napune po dva nastavka livadskog meda. Tako su 2 „giganta", „Fararov" i „DB" napunili po 6 nastavaka, ukupno 12 (12 x 12 = 144 kg) nastavka. Druge dvije, koje su različito pojačavane, napunile su (4 + 3) ukupno 7 nastavaka (7 x 12 = 84 kg) i „DB" koju nisam pojačavao napunila je samo 1 nastavak. Iz ovoga se vidi da su sva (10) društva išla u pašu, inače držim jaka društva, vjerojatno bih imao 10 nastavaka meda, odnosno 10 x 12 = 120 kg. Išao sam sa 5 društava, od toga dva „giganta" i dobio sam 20 nastavaka meda, odnosno 20 x 12 = 240 kg. Žalosno je bilo gledati kako pčelari kamionima vraćaju svoje košnice (40-60 kom.) sa paše bez kapi izvrcanog meda. Zato poručujem, kolegama pčelarima da prestanu brojati košnice, a počnu brojati pčele u košnicama. Po meni, „Metoda VOLOHOVIČ" sadrži vrhunska dostignuća u pčelarstvu uz riješenje rojevnog problema, tako što instinkt razmnožavanja pretvara u instinkt samoodržanja odnosno skupljanja hrane. Da bi se shvatio i praktično primijenio, potrebno je predznanje i izvjesna praksa. Nije mi namjera da ga tumačim i objašnjavam, već da ga praktično primijenim u našim uvijetima. Kada proučavate Volohoviča obratite pažnju na snagu društva koja on zazimljuje (ne kako), kvalitetu matica (čista rasa i zamjena svake godine), hranu koju daje za razvoj (med i pelud) i na suštinu njegovog metoda „u povećanju velike količine pčela u glavnoj paši", odnosno, stvaranje „giganta" od 150.000 - 160.000 pčela. Pošto naša glavna bagremova paša stiže rano (oko 10. svibnja), to mi ne možemo primijeniti njegov redoslijed tehnologije - proizvodnja matica 20. travnja do 5. lipnja - ujednačavanje 5. lipnja - razvoj 5. lipnja do 20. srpnja - giganti 20. srpnja - paša 20. lipnja do 20. kolovoza. Matice moramo spremiti u prošloj godini i zazimiti ih u višematičnim društvima ili za svaki „gigant" imati još 2-3 nukleusa. On 5. lipnja završava sa izvođenjem i dodavanjem matica i vrši ujednačavanje a zatim kreće u razvoj za koji ima 45 dana. Tada on ima 36-40 društava. U našim uvjetima, 45 dana pre paše je 25 ožujka. Tada moramo izvršiti ujednačavanje i krenuti u razvoj (tako sam ja radio) tako što ćemo u „DB" košnicama, kada se sva legla saberu da ima 5 punih okvira, a to je 5 x 6.500 = 32.500 pčela. Ili u „FARAROVIM" 8 okvira legla, a to je 8 h 4.000 = 32.000 pčela. Svi okviri u košnici moraju biti pokriveni, „taman" pčelama, a oni koji nisu, izvaditi iz košnice. Za 10 dana izaći će preko 30.000 mladih pčela koje treba zaposliti. Osnovni zadatak pčelara je da osigura stalni nivo kvalitetne paše (ne pogače i šećer, već med i peludi) i prostor za zaleganje matice, tj. izgrađene okvira, satne osnove i nastavke. Za vrijeme razvoja primenjujem automatsko nadražajno prihranjivanje sa okvirima peludi iz rezerve i okvira meda koje zbog lošeg kvaliteta saća vadim iz košnice. Redovno otvaram okvir sa medom do legla. Proljetno prihranjivanje šećernim sirupom 1 : 1 obogaćen vitaminima vršim u jesen. U našim uvjetima travanj mjesec je veoma pogodan za burni razvoj pčelinjih društava uz osiguranje prethodnih uvjeta. Ove godine travanj je bio nepogodan ali je zato ožujak bio odličan. Evo radova, po datumima, iz mog radnog dnevnika:

27. 02. 1995. godine: - prvi detaljni pregled: okvira sa leglom okrenuti za 180°; gnijezdo suženo i dodatno utopljeno. Svi okviri na kojima nema pčela izvađeni. Stavljen okvir sa peludi za automatsko nadražajno prihranjivanje. Prvo tretiranje hemovarom.

11. 3. do 3. 4. 1995: - Proširivanje izgrađenim okvira i satnim osnovama. Drugo i treće tretiranje. Sipanje sirupa po 300 gr, sa lijekom za nozemu i dalje dodavanje okvira sa peludi i medom. U plodištu stavljeno po 4 satne osnove.

  7. 04.1995. godine: - Stavljen prvi nastavak čija je jedna polovina pregrađena da ne uđu pčele. U zavisnosti od vremenskih uvjeta, drugu polovinu otvaram za 2-3 dana. Matice izlaze gore i zaležu.

22-24.4.1995. god. - Stavljen drugi nastavak sa izgrađenim pomiješanim ili samo sa satnim osnovama. U plodištu, gdje nije bilo 12 okvira sa leglima, dopunjavao sam iz pomoćnih društava.

      09-16.05. 1995. god. - „GIGANTI"

      03.06.1995. godine: - Vrcanje  bagremovog meda iz 14 nastavaka

      06.06.1995. godine: - Seoba na livadsku pašu

      20.06.1995. godine: - Vrcanje livadskog meda iz 6 nastavaka. Zatim proizvodnja matica 25 komada i pet rojeva.

Nikad neću reći: „Zar je to moguće" i „u našim uvijetima, to je nemoguće". Činjenice govore da je moguće. Farar je imao 200-250 kg. Slovenac Maks Krmelj 100-150 kg a jedna košnica dala mu je i 318 kg meda. Volohovič 400 kg meda po košnici.
Ukoliko ne uspijem smatrat ću da nisam znao.

 

Kosnice Rodna Voja

Od pre nekoliko godina po Srbiji ali i okolnim zemljama BiH, Republici Srpskoj,Makedoniji, Bugarskoj, Crnoj Gori ali i onim dalje Rusiji, Estoniji, Ukrajini,Americi itd.  siri se jedan novi tip kosnica. Iz svih krajeva stizu zadovoljavajuci rezultati nakon naseljavanja kosnica pcelama i prakticne primenljivosti ali i poredenja sa ostalim tipovima kosnica. Svi su prezadovoljni najpre neuporedivim prinosima meda u odnosu na ostale kosnice,lakim i jednostavnim radom ali i stopostotnim prezimljavanjima drustava i izuzetno brzim proljecnim razvojem drustava. Sve ovo nije slucajno, jer je  na krajnje jednostavan nacin pcelinjoj zajednici jednim potpuno novim ramom u potpuno novoj konstrukciji kosnice ali i rasporedom ramova i nastavaka omoguceno  mnogo laksi i sigurniji zivot ali i najvaznije pcelinjoj zajednici je vracena mogucnost kontrole nad maticom i stvaranje stabilnog pcelinjeg legla. 
Kosnice Rodna Voja su prve kosnice na svetu sa predvidenim pravilnim vertikalno pokretljivim precnikom. Njeni su ramovi nizi od povrsine zimskog klubea, sto je jako vazno, a istovremeno sa nastavcima  jedni u odnosu na naredne u celoj kosnici se tri puta medusobno ukrstaju.

Kosnica je nastavljaca sa desetoramnim nastavcima a broj nastavaka je moguce povecavati u zavisnosti od potreba i nacina pcelarenja, u sustini 4 nastavka sa 40 ramova zapremine oko 240 decimetara kvadratnih saca imaju mogucnost prihvata oko 64000 pcela sto odgovara potrebama i najjacih pcelinjih zajednica, i oni cine jedan predvideni komplet za jednomaticne zajednice. 

Ramovi Rodne Voje svi su isti, dugi isto onoliko koliko je sirina deset ramova a po visini su upola nizi. Prakticno u kosnici nastavljaci sa 4 medusobno ukrstena nastavka ispod krova i hranilice u unutrasnjosti nastavaka dobijamo dve kocke, jednu iznad druge, unutrasnjeg prostora predvidenog za raspored i ukrstanje 40 ramova, i to 20 za plodiste i 20 za mediste.

Ramovima  koji su nizi od povrsine zimskog klubea, normalno razvijenim pa i onim nesto slabijim pcelinjim zajednicama tokom zime u ovoj kosnici je omoguceno da uvek zahvataju dva ili tri medusobno ukrstena nastavka, to jest uvek direktan kontakt sa  pravilno rasporedenom hranom i garantovano i sigurno prezimljavanje. Ovde je sa istom kolicinom hrane medna kapa veca za oko 70% u odnosu na LR, DB ili Fararovu kosnicu.

Vrlo je vazno da raspon od saca do saca izmedu nastavaka iznosi sveukupno 26 mm. Satonosa u ramu visoka je 10 mm a donja letvica 6 mm dok je prostor izmecu donjih i gornjih tj. narednih ramova 10 mm.

Zbog ukrstanja ramova u svakom nastavku onemogucen je direktan prodor hladvog vazduha na pcelinje leglo, u drugi nastavak prodire samo cetvrtina hladnog vazduha a u treci gde se razvija proljecno leglo oko8%. Ovde pcele mnogo lakse odrzavaju temperaturu i zbog pravilne medne kape lakse se cuva i odrzava akumulirana temperatura, zapravo ovde se stvara idealna lakoodrziva mikroklima pa i u proljece
ali i tokom cele sezone manji broj pcela lako odrzava leglo a mnogo veci broj je zaposlen na donosenju svezeg nektara i polena. Sve skupa rezultira izobiljem hrane u kosnici i izuzetno kvalitetno othranjenim leglom, sto dovodi do mnogo duzeg zivotnog veka pcela i svih jedinki u kosnici.

Isto, zbog ukrstanja ramova nizih od povrsine zimskog klubea pcelama je po prvi put od kada ih je covek spustio u kosnice omogucena izmena u klubeu u ulicama to jest zamena pcela iz toplih ulica sa pcelama iz hladnijih krajnjih ulica, tokom zime, a sve preko gornjih, prvi put pravilno visokih i ukrstenih ramova sa medom.

Zbog, po 100 raskrsnica izmecu svakog nastavka i dijagonalne pokretljivosti sa idealnim saobracajem kroz kosnicu dobijamo smanjenu zagusljivost, mnogo laksi sistem provetravanja i smanjen rojevi nagon kao i mnogo brze zrenje meda.

Smanjen rojevi nagon dobijamo i zbog vise generacija pcela (u odnosu na druge kosnice bez precnika) i mnogo stabilnijeg legla, ali i zbog pravilne kontrole matice od strane pcelinje zajednice.

Sve skupa rezultira 100% vecim prinosom na srednjim i slabijim pasama i oko50-70%  na jacim pasama u odnosu na ostale kosnice nastavljace.

Ovde pcele skoro sve same rade i nema zazimljavanja, suzavanja gnezda, nema prevesavanja, nema okretanja ramova i nastavaka za 180 stepeni nema dodavanja pogaca i mnostva drugih nepotrebnih otvaranja kosnica.

Pcelar sada moze da sa istim utrosenim vremenom odrzava tri puta vise kosnica sa duplim prinosom i ostvari pojedinacno pet do sest puta vecu kolicinu meda. Sa ovom kosnicom pocetnici imaju duplo veci prinos od starijih i iskusnijih kolega koji rade sa starom tehnologijom.

U Novom Milosevu na 12 pcelinjaka mladih pcelara sa iskustvom jedne do tri godine u kontinentalnoj klimi gde je prosle godine zimovalo 400 do 500 kosnica Rodna Voja vec nekoliko godina nema ni jednog jedinog gubitka. Nigde nema nozemoze niti krecnog legla i bez upotrebe bilo kakvih lekova, nista osim prirodnog ekstrata zalfije-pelima.

Po poslednjem obracunu samo u Novom Milosevu imamo oko 610 kosnica Rodna Voja a svih ostalih tipova jos oko 700.

Do pre pet sest godina Rodnih Voja je bilo svega 18 do 20 komada.

Letos na slabijoj lipovoj pasi na Fruskoj gori na istom mestu mladi pcelari sa ovim kosnicama imali su pune kosnice meda i obilno cedenje dok su se starije iskusne kolege sa Langstrotovim kosnicama i drugim, punim sa pcelama, razocarali i vratili prazne kosnice kuci. Nesto malo je bilo oko legla ali za cedenje skoro nista. Jedino je leglo mnogo prosireno.

Ja sam svoje slatko stado u mojim kosnicama Rodna Voja ostavio na jednoj ledini u dogovoru sa tamosnjim sumarom a potom mojim prijateljima i komsijama Brezancicu, Veskovu, Jelicu dovezao u dva puna kamiona jos mnogo kosnica a jedan je komsija Barkoci dovezao sam sa sinom, sa svojim kamionom jos 85 kosnica, sve kad se sabere, oni, moje komsije, su imali tri puta vise kosnica ali drugih tipova, LR, Fararovih, poloski i drugih a posle pase na istom mestu na maksimalnoj udaljenosti od 500 metara , i posle cedenja meda, zakljucili smo da je jedino Barkoci koji je proveo sve vreme pase na Fruskoj gori iscedio 400 kg meda a ja sam imao 1750 kg lipovog meda ili  4,5 puta vise od svih njih zajedno. Razlika po kosnici ovog puta je bila 1:14 ili slovima jedan na prema cetrnaest. Svoje kosnice ostavio sam skoro mesec dana pre pocetka pase koja je ove godine kasnila punih 15 dana. Obisao sam ih samo 2 puta i do pocetka pase pcele su bile skoro gladne. A obzirom da je odmah pored mojih kosnica bio parkiran sa kamionom i prikolicom moj novi prijatelj iz Panceva Paunovic Toplica i posto je on sve vreme bio sa pcelama ja sam mogao u Novom Milosevu mirno da radim druge poslove. Hvala Bogu svi su zivi a i med jos nismo prodali pa mogu i sumljive Tome da se uvere.

Paunovicu Toplici samo nije bilo jasno zasto pcele iz kosnica Rodnih Voja za ceo sat ranije krecu na pasu od pcela iz drugih kosnica, tim povod gore na Fruskoj gori otvorena je siroka diskusija. Zahvalio sam mu se na zapazanju jer je i meni to bilo prvi put da cujem.

Razlika u prinosu meda bila bi daleko veca da sam svojim zajednicama imao da dodam jos nastavaka i ramova sa osnovama jer su pcele krstace u mojim kosnicama sa stabilnom kolicinom legla za samo nekoliko dana sve napunile medom i moguci novi med
nisu imale gde da donesu. Iz istog razloga sto nisam imao da im dodam na vreme osnove i da pcele zaposlim a kosnice su bile ostavljene skoro mesec dana pre pase u tri nastavka, pa kako su bile prepune pcela i pcele nezaposlene jedan deo kosnica ili oko 25% zajednica se izroio.

Pored svih mojih ucinjenih propusta u odnosu na moje komsije koji su svoje pcelinje zajednice vratili sa bagrema kuci pa ih skoro mesec dana pripremali za lipovu pasu, rezultati u prinosu meda i razlika od 1:14  govori sve.       

Prema tome, praksa i poredenje u istim uslovima potvrduju da su prave kosnice one kosnice koje omogucuju pcelama da i u slabijim pasama napune kosnice medom. I da  slabije pase pretvore u bogate pase. Zimi dok imaju imalo hrane da ne mogu umreti od gladi a da pcele pri tom ne potrose vece kolicine hrane. U proljece da svojom konstrukcijom i rasporedom ramova cuvaju toplotu potrosenu na leglo i ne dozvole njeno rasipanje, a u isto vreme da oslobodi negovanja legla veliki deo pcela koje se usmeravaju na povecanje zaliha polena i donosenje svezeg nektara.

Kvadratni oblik pcelinjeg gnezda u kojem je sace ukrsteno i gde sace nije duze nego je sirina broja ramova u kosnici, pred nasim ocima cuda stvara, to je zapravo samo ono najprirodnije sto je pcela stvorila davno pre nego je covek smestio u napravljenu kosnicu sa ramovima, cija je nerazumna duzina i povrsina rezultat ljudske pohlepe.

Broj ramova u kosnici uopste nije bitan, da li ce ih biti 40 ili 70, vazno je samo da se ne narusava pravilan kvadratni oblik a da pri tom pcelinja zajednica ima  dovoljnu povrsinu saca i da se po vertikali kosnica moze povecavati.      

Oni najstariji pcelari medu nama spominju neke retke pcele takozvane krstace. Kazu da te pcele zive u starim dubovima-hrastovima gde je uvek sve prepuno meda i gde je sace ukrsteno.

E pa dragi moji pcelari to su pcele iste kao i nase, samo je razlika u tome sto im je sace ukrsteno i stvorena mogucnost lakoce zivljenja u idealnim mikroklimatskim uslovima i u izobilju hrane gde nema mesta nikakvim bolestima. A zbog stabilnog legla gde nema coveka da im ga narusava,  dugim i velikim iz pohlepe stvorenim ramovima, imale su mogucnost i borbe protiv varoe i ostalih parazita.

Nova kosnica Rodna Voja patentirana i zasticena u Beogradu i Zenevi upravo odslikava prirodno staniste pcelinje zajednice sa vise puta ukrstenim sacem koje sa medom iznad legla akumulira i zadrzava gotovo svu energiju-temperaturu utrosenu na odrzavanje legla. Ona vraca pceli nezaobilazni precnik sa pravilnom vertikalnom pokretljivoscu , vraca joj stabilnu kolicinu legla (posebno kada se matica-leglo ogranici na 1 nastavak 48000 radilickih celija), laku borbu od bolesti, mogucnost  stvaranja velikih zaliha hrane,uvek direktan kontakt sa hranom, duzinu zivotnog veka  i sve ono sto joj je covek , tamo neki slab poznavalac prirodnog stanista i prirodnih potreba pcelinje zajednice vec odavno oduzeo.

Ovde cak u jednom nastavku, naizgled malom sve zajednice 100% prezimljavaju naravno ako su ociscene od varoe i ako imaju makar 8 do 10 kg. ostavljene kvalitetne hrane. Kosnice Rodna Voja u svom sastavu  imaju odgovarajuce podnjace, 4 nastavka, 40 ramova, zbeg-hranilicu i duboki krov. Hranilica je zapremine od dva litra i manipulacijom bez direktnog kontakta pcelara sa pcelama.

Od podnjaca u upotrebi su 3 vrste i to stacionarna, seleca sa ventilacijom i visoka 80 mm za kontrolu varoe.

Podnjace, nastavci, hranilice i krovovi imaju debljinu zidova od 20 mm a ramovi su sa satonosama 10 mm* 390mm* 25 mm, bocnim letvicama 190 mm*35* 8mm i donjim letvicama 360*25*6mm.

Nastavci su spoljne mere 414*414*200mm podnjaca 414*414*60 +poletaljka, hranilica je 414*414*60mm i duboki krov koji svojom visinom od vetra stiti spoj izmedu hranilice i nastavka 470*470*100mm.

Kosnica pruza mogucnost lakoce i zadovoljstva u radu i sklad je vise medusobno povezanih resenja prilagodenih najpre da bi zadovoljile potrebe pcelinje zajednice.

Proizvodnja i prodaja ovih kosnica nije dozvoljena bez prethodne saglasnosti sa pronalazacem i autorom iste.

Put u budućnost racionalnog pčelarenja

Uticaj ograničenog-stabilnog plodišta i veličine plodišta na život i rad pčelinje zajednice u košnici:

Stabilna veličina plodišta je osnovni faktor:

- u racionalnosti pčelarenja i prinosu meda i ostalih pčelinjih proizvoda u košnici.

 - u dužini života pčela i svih jedinki pčelinje zajednice.

 - za dobijanje visoko kvalitetnih matica.

 - u podizanju imuniteta pčelinje zajednice u borbi protiv bakterija, virusa i gljivica i ostalih parazita i neprijatelja pčelinje zajednice.

 - u kvalitetu legla i veličini položenih jaja u košnici.

 - u snazi svake jedinke u košnici.

 - u dužini leta tj. prečniku iskorišćenja pčelinje paše.

 - u određivanju veličine-kapaciteta mednog mehura radilica i ukupne količine donetog nektara u košnicu.

 - u količini i proizvodnji voska u košnici.

 - u količini utrošene hrane u odnosu na količinu proizvedenog i odnegovanog legla u košnici.

-  i zajedno sa stabilnom količinom legla u odnosu pčela u košnici ima veliki uticaj na ventilaciju u košnici i od velikog je značaja za brzinu prerade nektara u med.

- i zajedno sa stabilnom količinom legla reguliše suzbijanje rojevnog nagona pčela i kontrole pčelinje zajednice u usmeravanju pčela u radu

-  i zajedno sa stabilnom količinom legla u košnici omogućavaju racionalno pčelarenje i povećavanje broja pčelinjaka koje pčelar može da opsluži.

  1. Избор праве величине плодишта и праве конструкције кошнице може удесетостручити и далеко више од тога умножити производњу свих пчелињих производа а посебно меда и у потпуности избацити употребу фабричких шећера.
  2. Због свега наведеног и више година у пракси потврђеног, драги моји пчелари нудим Вам моју нову кошницу, (ПРИРОДНИ, ТОПЛИ, ОТВОРЕНИ, ДРВЕНИ ИНКУБАТОР – РОДНА ВОЈА- ПОТПУНО НОВО КОНСТРУКТИВНО  РЕШЕЊЕ).
  3. Она Вам поред мноштва нових међусобно повезаних решења омогућује стварање стабилне количине легла у укрштеном квадратном плодишту од 96 000 ћелија саћа у два наставка, односно  у СТАБИЛНОМ ПЛОДИШТУ ограниченом матичном решетком у једном наставку са 48 000  ћелија.
  4. Овде пчеле на моје изненађење и одушављење у нормалним пашним условима када ограничимо матицу у једном наставку, смањују количину залеженог легла током 2 месеца (од 1.Јуна до 1. Августа) ограниченог десеторамног наставка са 9-10 рамова легла на свега 6 – 7 рамова легла или 25 – 30 000 ћелија залеженог радиличког легла, не смањујући снагу пчелиње заједнице.
  5. У овим условима свака пчела дочека око три генерације ново излеженог легла – нових малих пчела и живи од 60 – 65 дана и у оваквим околностима одржава се максимална снага пчелиње заједнице крањске расе медоносних пчела.
  6. Овде пчеле готово из само једне генерације легла на око 7 рамова или око 30.000 радиличког легла могу да производу изузетно квалитетне зимске пчеле.
  7. Такво зрело друштво много раније у јесен престаје са одгајењем легла не трошећи залихе хране поребне за презимљављање и рани пролећни развој.
  8. Пчелиње заједнице у овој топлој кошници презимљавају са око 25.000 до 30.000 пчела и у идеалним микроклиматским условима током Априла месеца из само једне до две генерације легла развијају изузетно јаку пчелињу заједницу која је способна за потпуно кориштење нпр. багремове и следећих наредних паша.
  9. Чак и без матичне решетке може се одлично искористити багремова паша, зато што на мањим али одговарајућим рамовима пчеле врло брзо блокирају матицу у лежењу.  
  10. Овде нема зазимљавања, нема зимских губитака, нема погача нема превешавања легла- демарирања, и многих непотребних отварања кошница.
  11. Овде је све чисто и природно јер је пчелама враћена могућност контроле над матицом, тј. враћена им је могућност стварања стабилне количине легла.

Саће је исто као у природи, дуго тачно онолико колика је ширина броја рамова(10) у кошници.

Према томе, пошто је цела зима испред Вас имате времена да  размислите и да на време без кашњења изаберете прави пут и кренете у сусрет будућности рационалног пчеларења. Хвала Богу што нам је подарио могућност да у овом племенитом занимању и осталим народима покажемо најбољи пут у рационално пчеларење и пут до здравих пчела, и уз њихову помоћ- помоћ пчела, могућност да рационално користимо велике количине дарова природе, тј пут ка економичном и рационалном пчеларењу. Нека Вам у овој Новој години нови избор буде срећан и нека Вас срећа вечно прати, исто тако и свим оним који не разумеју вредност и тежину ових речи или из неких других могућности не могу да изаберу прави пут, желим им да их срећа прати до века, и још свима скупа желим добро зимовање и да наступајуће радосне дане и свечаности у миру и радости проведете. 

PČELARU  POČETNIKU

Potencijalnom pčelaru i mladom pčelaru – odmah na početku da se zna.

Ovog puta cilj nam je da ukažemo na različitost samih pčelara i interesa koji se prepliću u pčelarstvu a sve sa posebnom namerom da mladom pčelaru odredimo pravac kako se postaje pravi pčelar profesionalac. Za razliku od prošlosti kada se čovek pčelarstvom bavio isključivo radi koristi od pčelinjih proizvoda, danas  postoje različiti pristupi pa tako i pogledi na pčelarstvo. U jednom se svi slažemo pčelar je svaka osoba koja ima pčele i koja je u direktnom kontaktu sa pčelama. Pčelar dobija titulu pčelara bez obzira da li ima jednu ili hiljadu i jednu košnicu. Ipak glavnu selekciju i ovde vrši priroda ili bolje rečeno pčela sa svojom žaokom, tako da u ovom plemenitom zanimanju imamo samo hrabre i odvažne. Mnogi pčelari se bave pčelarenjem iz hobija ili ljubavi prema prirodi pa usput i da dobiju koji kilogram meda.Znamo sigurno da zolje ili ose niko ne drži. Tu su i oni koji su nasledili košnice, međutim naslednici ako su iz daljeg roda obično brzo prodaju košnice i ostaju bez pčela, a oni bližnji znajući koji su prihodi od pčela često postanu dobri i veliki pčelarski proizvođači. Ipak najveći broj pčelara su oni kojima je pčelarenje dopunsko zanimanje. To su ljudi različitih zanimanja kojima glavni izvor prihoda nije vezan za pčelarstvo,iako neki imaju i po sto i više košnica. Ali među nama su i oni koji su direktno vezani za pčelarstvo. Proizvođači i trgovci pčelarskog pribora i opreme koji da bi upoznali potrebe tržišta moraju da upoznaju i pčelarsku problematiku. Tu su i trgovci medom i ostalim pčelarskim proizvodima i prerađevinama pa usput osim izlaska u prirodu dobro dođe i malo pčelinjih proizvoda da se nađe za pokriće. Zatim kao i u svakoj drugoj grani privrede imamo i organizaciju ili bolje rečeno administraciju. I oni su većinom pčelari zbog drugih interesa. U većini slučajeva to su mali proizvođači pčelinjih proizvoda.

Oni su pčelarima veza sa drugim granama privrede, raznim komorama, ministarstvima, institutima i institucijama.  Izuzetno su sposobni, ambiciozni i jako potrebni pčelarstvu. Ali nažalost zbog slabe kompentencije u prosuđivanju profesionalnih rešenja i naprednih ideja često su blokada ispred razvoja pčelarstva, pa samim tim pčelarstvu ponekad mogu biti veća šteta nego korist. Oni su često jako povezani, čak i između zemalja, infiltrirani su u svim institucijama, biraju svoje birače-poslušnike i svoje naslednike. Zbog  karijerizma prelaze sa funkcije na funkciju gde se održavaju godinama i zbog toga ih je gotovo nemoguće pomaći. Na duže rokove koče modernizaciju i razvoj pčelarstva.Gotovo je isto u svim zemljama.

Tu među nama pčelarima su i možda najčuveniji i najzaslužniji za razvoj pčelarstva urednici pčelarskih časopisa i pisci pčelarskih knjiga.Oni su pravi umetnici u pisanju i fantastični dekoratori svega što je vezano za pčelarstvo. Izvanredno dobro poznaju teoriju, pčelinje bolesti, hemijske sastave svih pčelinjih proizvoda i različitih preparata i što je veoma važno odlični su predavači, a o pčelama i tuđim pčelarskim iskustvima mogu da pričaju danima.   Često su izvanredno dobri menadžeri, prevodioci, organizatori različitih manifestacija fotografi i ne znam šta sve nisu.Za to im treba odati svako priznanje. Gotovo sve jesu i jako su potrebni pčelarstvu, ali i oni ponekad pripadaju administraciji a što je najvažnije za većinu, to je da u otvorenoj košnici veoma malo vide svojim očima. I oni su mali proizvođači pčelinjih proizvoda. Istini za volju ne mogu baš sve. Profesionalni pčelari često nisu ni oni koji imaju više stotina košnica. Neke od njih možemo svrstati u moćne imaoce pčela i dobre učenike stručnih časopisa i literature. Jer, dovoljno je samo da ne prave početničke greške i nikad neće pogrešiti toliko koliko pčele ne mogu popraviti. E sad smo došli do pčelara profesinalaca. Odmah da kažemo da to nije vezano sa godinama rada niti se može prepoznati po broju košnica. Mnogi stariji pčelari koji su velikog radnog iskustva često su majstori sa načinom na koji oni rade, ali u poređenju sa nekim drugim za njih nepoznatim majstorijama mnogo zaostaju. Mada tu i nema neke posebne majstorije. Sve se to može lako i brzo isprobati i naučiti.  Oni često zbog svojih poodmaklih godina nebi ništa da menjaju. Iako mnogi znaju staru pametnu formulu –inteligencija je brzina i sposobnost usvajanja novog i boljeg. Neki opet to malo svog osnovnog znanja što imaju sebično skrivaju, valjda da bi od mladih pčelara i početnika zaslužili kakav respekt i mišljenje, ovaj dok ćuti mnogo zna. Ni to nisu nikakvi profesionalci. Dragi moj mladi pčelaru pravi profesionalci su oni pčelari koji postižu najbolje rezultate, bez obzira na godine i broj košnica, koristeći se iskustvima i svojim i tuđim kao i korištenjem najsavremenijih metoda. Naravno uz najmanji mogući uloženi trud u što kraćem vremenu. To su oni koji će te uputiti da se pretplatiš na pčelarske časopise, oni koji će ti dati prvu knjigu da pročitaš, koji će ti preporučiti koje su ti knjige najbolje to jest gde ćeš da nađeš i naučiš neophodnu teoriju. To su oni koji će te upoznati sa pčelinjom zajednicom, koji će ti pokazati svoju radnu svesku, svoj način rada, koji će ti ispričati i pokazati greške u svom radu i naravno oni koji će ti kao početniku pokloniti prvi roj. Ako umeš takve da prepoznaš, ti si uspeo. Pokloni im svu svoju pažnju i sigurno ako budeš istrajan i uporan u svojim namerama i ti ćeš sutra postati pravi pčelar profesionalac. Moram još da ti kažem. Treba da se učlaniš u pčelarske organizacije. I dalje: Ne smatraj sutra sebe dobrim pčelarom ako ne budeš održavao dobre odnose sa ostalim pčelarima, ako ne budeš spreman u svakom momentu pomoći drugim pčelarima a posebno početnicima. Ne smatraj sebe pčelarom ako svake godine (naravno ako si zdrav) ne zasadiš makar 100 sadnica medonosnog drveća. Ako sa drugim pčelarima, a ako treba i samoinicijativno ne planiraš podizanje rasadnika medonosnog drveća i bilja. Ne smatraj sebe dobrim pčelarom ako si ikome dužan, pogotovo siromašnijem od sebe.Uvek kritički gledaj na svoj rad. Uvek teži usavršavanju i razvoju pčelarstva, sve nove metode ako možeš pre sam isprobaj, u tvojim klimatskim uslovima pa tek onda donesi svoj sud i širokih pogleda idi napred. Veruj u sebe, voli ljude i prirodu. Okreni se ka istoku i raduj se rađanju novog dana i ponovnom rađanju sunca. Samo sa pčelama čovek se oseća večito mlad. I još da znaš čoveka koji upozna pčelinju zajednicu samo smrt može odvojiti od pčela. Jer ovo je posebno plemenito zanimanje koje traži sposobne,vredne, plemenite, mudre i odvažne.

Copyrights © 2000, Bato Inc. All Rights Reserved 

 Design by Bato.